RTV Teorija i praksa

zraka iziđu i delovi stvarnosti. Kad presađuješ drvo ili cvet ti moraš poneti i zemlje u kojoj je koren bio na starom mestu. Kad presađuješ lik, moraš sa njim poneti i predmete koji ga okružuju. Oni bi svoju facu čistu u njenoj svetačkoj individualnosti, mi bismo da ih prikažemo kao deo fizičke stvarnosti. Za njih smo mi ikonožderi, oni su za nas ikonoborci. Ali oni ne znaju da je na ikonama kad su prave, svaki svetac imao uza se po jedan markantni predmet kao oznaku svoje stvarnosti: mistriju, kravu, aždaju ili gusku. Tvorci ikona znali su da lik ne može savladati ni slikarsku distancu ako nije prikazan kao deo stvarnosti Sukob je vajkadašnji, televizija ga je zaoštrila, on će je pratiti dok je bude Gnjavatori če tražiti da govore soio i monotono. Televizionari će tražiti divlju ekspresiju. Divlju zarV Dal Jer: televizija prirodno teži apsurdu i konfliktu. Mapet-šou je najviši izraz spontanog razvoja televizije. A „najtelevizičniji” lik je onaj čupavac iz Mapet-šoa koji je do apsurda razvio odnos prema svim predmetima koji ga okružuju: on ih sve - proždire; mikrofone, ormare, stolice. Ko je on? On je - nebiće. Biće Apsurda, Otelovljeni Apsurd, Lik Apsurda Jer - „svako biće nastoji da rodi svoj lik”. 1 eto, kada je Apsurdovo biće rodilo svoj lik, Čupavca Sveždera, televizijski aranžari su u njega uperili sve kamere, sva emisiona postrojenja Haga vaga

89