RTV Teorija i praksa

kontakt-programe jedan od bitnih preduslova je socijalna struktura javnosti, auditorij kome je program namenjen i koji je zainteresovan za uravnoteženje interesa, parlamentamo dogovaranje, udruživanje, argumentaciju, samosaznavanje i saosečanje. Artikulisane namere poruka mogu, spontanom komunikacijom u direktnom kontaktu, veoma snažno da usmere ponašanje javnosti, a to pre svega važi za informativne sađržaje vezane za važna i socijaino relevantna zbivanja Stupanjem u komunikaciju pošiljaoci i primaoci poruka razmenjuju sopstveno, individualno i njihovim posredovanjem saopšteno kolektivno iskustvo. Reakcija auditorija je u prvom planu, jer od nje zavisi uspeh emisije, kontakta u celini. Kontakt-programi utiču na pojedince i grupe samo u slučaju da su sadržaji emisija apsorbovani u model lokalnog života i da postaju jedan od vidova obrade i pristupa žarišnim tačkama koje su od značaja za život cele grupe. Auditorij ima osećanje aktivnog učestvovania u nečemu što je, pod okolnostima redovnog, unapred. snimljenog pa emitovanog programa, nedodirljivo. Koliko su radio i televizija prenosioci socijalne akcije pokazuje se upravo na kontakt-programima koji se ne doživljavaju samo kao individualna, već i kao kolektivna dogođovština Snimanje emisije prati svako za sebe, sa svim introspekcijama koje uz to idu, dok se kod kontakt-programa radi o čitavim grupama Ijudi koje kolektivno učestvuju u komunikaciji, ne samo unutar programa već, njegovim posredstvom, i između sebe. Da bi se komunikacija ostvarila, a potom i održala, neophodno je zajedničko iskustveno područje pošiljalaca i primalaca poruka. Aktuelnim, zanimljivim i odgovarajućim sadržajima stvara se življa komunikacija koja, da se ne bi svela na mali krug zainteresovanih uskošču obrađivane tematike, vodi računa o grupnoj situaciji i mogučnostima. Otvorenost komunikacionog sistema, kao i mogučnost dotoka inovacija dovode do dvosmernosti, napetosti, empatičnosti i policentričnosti.

130