RTV Teorija i praksa

mu inače nedostupni, i svako izlaženje iz-Koncepta ozbiljnog iskaza, zalaženje u sferu privatnog, ličnog, u sferu trača i ogovaranja, samo povečava znatiželju i potrebu za učestvovanjem (npr. TV kontakt-emisija Beogradska hronika). U ovakvim emisijama lako može doči do neplaniranog, nesvakidašnjeg i neuobičajenog, što može da zadovolji potrebu za senzacijom. Pojedini stvaraoci upravo i računaju na izvesnu dozu duhovnog voajerstva prisutnog kod određenog dela auditorija, te pozivaju na komunikaciju koja zadire u domene intrige, privatnog života, podilazeči, na taj način, najnižem stupnju ukusa. U ovakvim programima najizraženija forma kontakta je intervju čiji је največi kvalitet izvesna dramatičnost koja se stvara pri naizmeničnom postavljanju pitanja i davanju odgovora koji svakog trenutka mogu da iskliznu iz konteksta unapred dogovorenog. Pojavljivanje razlike u stavovima pojačava napetost i lagano ali sigumo uvlači pojedince u komunikaciju. Tema je samo okvirno razrađena i dodirnuta, pitanja su improvizovana, pa je ovakav kontakt pun verbalnih duela i iznenađenja (npr. poneke emisije iz serije Kino-oko). Neočekivanost i improvizacija su magnetska moč za auditorij. Još ukoliko i pošiljalac poruka podstakne komunikaciju šokantnim izjavama, otkrivanjem javnosti do tada nepoznatih podataka i dovođenjem na pravu meru nekih do tada važečih visokih vrednosti, pračenost programa se povečava. U intervjuima vezanim za unutraš n ja ili spoljnopolitička pitanja, dijalog je interesantan samo ukoliko se otvoreno govori o problemima, ne zataškava istina, otkriva ono što se samo naslućuje. Pojava koja je sve prisutnija u ovakvim programima je i težnja auditorija da poruke prima u sažetom obliku, tj. bez zalaženja u suštinu problema. Sa demokratizacijom nekih vrednosti uporedo teče i njihova vulgarizacija. Jedan od tipova kontakt-programa su i oni zabavnog karaktera u kojima dolazi do izražaja poseban ugao posmatranja objektivne stvamosti, atipičan odnos novinara-voditelja i njegovog sagovomika prema situacijama, pojavama i Ijudima. Sve se izlaže karakterizaciji koja traži nesklad između onoga što se želi i stvamih mogućnosti (npr. svojevremeno emitovana

135