RTV Teorija i praksa

ruralnog i urbanog duha, često se za ovu muziku vezuje pojarn šunda... Teško je, međutim, pomiriti se sa ovakvom kvalifikacijom čitavog žanra, jer su se u njemu sa uspehom ogledali i ugledniji kompozitori kao što su Radoslav Graić, Kornelije Kovač ili Vojislav Kostić. U nekim, opet, kafanskim primerima ove muzike, uzetim sa samog dna žanra, o'seća se grubi đah autentičnosti i lascivnosti iz koga provejava vrsta rableovske poezije, što je privuklo pažnju nekih naših dokumentarista i reditelja kao što su Žika Pavlović, Puriša Đorđević, Dušan Makavejev i Aieksandar Petrović. Oni su tu „rugobu” shvatili kao iščašenu vitalnost, kao deo naše autentičnosti i naše sudbine... Na drugoj strani nailazimo na gnušanje i odbijanje. Kao da odbijamo reainost tog vređajućeg ogledala. Pitamo se ko nameće tu divljačku muziku; ko je pevačicama skinuo šalvare i obukao ih po modelima iz Burde... Ko ih je stavio u male ekrane, kasete i bele mercedese? Ovakvu užasavajuću zapanjenost doživeli su početkom veka svi oni koji su prvi put čuli vređajući zvuk „onog škripanja i pođrigivanja” koje će se kasnije nazvati đžez-muzikom. Oni koji su kao Stravinski pokazivali ozbiljnije interesovanje za tu muziku bili su okarakterisani kao samoreklameri i Ijubitelji ekstravagancije, neukusa i skandala... Naravno da asocijacija nije poučna, јег je jasno da iz novokomponovane pesme neće izrasti nešto siično džezu. Ona nas jedino podseča da ne prenaglimo sa osudom čitavog žanra... Jer vreme nosi promenu, a na đubrištu neki put iznikne cvet... Osim toga, pojava je suviše drastično prisutna. Oko nje je izrasla složena struktura interesa, profita, klanova, poštene zarade, neumoljivog mehanizma hitmejkerstva... Ova velika produkcija, iz koje povremeno izbija muzički šablon sa blagim zadahom Španije, Grčke, Meksika ili Ukrajine, osnova je na kojoj raste impresivna finansijsko-poslovna mašinerija i sprega interesa estrade, zabavne štampe, rabrika ploča, radija i televizije. Ova proizvodnja povezana je sa mnogim delatnostima i oblicima javnosti, kao što su informisanje, kinematografija, masovne komunikacije, ugostiteljstvo, turizam, izvoz i uvoz, estrada u zemlji i inostranstvu...

148