RTV Teorija i praksa

Ovolika rasprostranjenost često šablonskih i neinventivnih orkestarskih aranžmana neduhovitih i polupismenih tekstova otpevanih kafanskim manirorn, stalno ponovo izaziva na preispitivanje vrednovanja. Bauk šunda prati ovu estradu. Ali i ona se brani da šunda ima, i to ne tako malo, i u zabavnoj, pa i ozbiljnoj simfonijskoj muzici! To je tačno, ali, moramo primetiti da je šund više socijalna nego estetska kategorija, jer lošu simfoniju koju niko ne sluša ne možemo okarakterisati kao šund. Ona, jednostavno, za to još nije društveno dorasla Da bi neki neukus postao šund, on mora iziči iz anonimnosti i deiovati javno... Istini za volju morali bi primetiti da toliko ozloglašeni šund u novokomponovanoj pesmi predstavlja samo deo jedne šire pojave raznovrsnih stanja sličnih šundu u mnogim oblastima javnog i kultumog života: od toga nije imuna ni izdavačka delatnost, posebno zabavna štampa. Duh šunda se jasno nazire i u nekim delima naše kinematografije i, posebno, u filmskoj distributerskoj politici. Pomenuli smo da ga ima u zabavnoj i ozbiljnoj muzici, u estradnoj, pa čak i koncertnoj praksi, u diskografiji i novinarstvu, u nekim koncepcijama prazničnih manifestacija. Drumsko obeležavanje žrtava saobračajnih nesreča su neka vrsta novokomponovanih krajputaša kojima mogu pružiti ruku golemiji vikendaški nadgrobni spomenici koji su neka vrsta mešavine armiranog betona, plastike, intimne emotivnosti i loše upamčenih tradicija, Elementi šunda su na žalost upadljivi u našoj arhitekturi, urbanizmu, saobraćajnoj kulturi i kulturi stanovanja...!, konačno, kao neku vrstu kritizerskog šunda možerno smatrati i česta forumska i poluargumentovana kritikovanja šunda. Ovakva kritika, kada je javna, protivno svojoj nameri, često postaje deo popularisanja onoga protiv čega je uperena. Estradni solisti to dobro znaju i postaju istinski zabrinuti tek onda kada ih prestanu napadati. Imajuči sve ovo u vidu moramo se zapitati: da li je neukus u ovoj muzici uzrok ili posledica? Mislim da je i jedno i drugo. Ova je muzika rezultat stanja svesti jednog dela publike koja se našla na sredokrači između sela i grada. Njen karakter nesumnjivo ima veze sa psihologijom neprilagođenih polugrađana i gastarbajtera;

149