RTV Teorija i praksa

Mr Ivana Stankovič

„COMMUNICATION”

Proleće 1982, tom 32, br. 2 i 3, The Annenberg School Press, University of Pennsylvania

Вгој 2 časopisa „Communication” obiluje člancima o različitim pristupima sredstvima masovnih komunikacija i njihovoj primeni. Ipak, najčešće pominjana oblast interesovanja je politika. Nalazimo je, pre svega, u tekstu Džordža Gerbnera (George Gerbner), Majkla Morgana (Michael Morgan) i Nensi Sinjoreli (Nancy Signorielli) „Televizijski doprinos političkim orijentacijama”. Autori polaze od stanovišta da je televizija centralizovan sistem saopštavanja informacija. Drama, reklame, vesti i ostali programi čine relativno povezan svet uobičajenih pojava i razmišljanja koji ulazi u domove korisnika. Kulturni i politički televizijski tokovi nastoje da prihvate različite tendencije koje tradicionalno uobličavaju političke procese. Sprovedeno istraživanje je pokazalo da stalni televizijski gledaoci, u odnosu na povremene, teže da sebe okarakterišu kao „savremene i upučene” zauzimajuči po svim, osim ekonomskim, pitanjima više konzervativan stav. Politika se, na svoj način, umešala i u članak „Zakon i auditorij” Šerifa Besonija (Cherif Bassiouni) u kojem se raspravlja o terorizmu. Naime, ponekad za vreme nekog terorističkog napada dolazi do sukoba između snaga javne bezbednosti i medija, jer interesi društva koje zastupaju mediji moraju biti u skladu sa zakonskom odgovornošču U ovom izuzetno interesantnom članku ukazuje se na neretku pojavu da sasvim nesvesno mediji idu naruku teroristima obelodanjujući tajne aktivnosti policije, prisustvo lica koja mogu poslužiti kao taoci, strateške poduhvate i varke koji se planiraju. Autori članka predlažu sasvim konkretan način rada medija u

187