RTV Teorija i praksa

Sidni Lumet

GLEDIŠTE REDITELJA KAO OSNOVA

Nanali Džonson (Nunaily Johnson) je jednom гекао da je glavni cilj reditelja da spreči glumce da mu rano odu s probe To može biti istina. Kada dođu do jednog stupnja znanja u svom poslu, glumci mogu razumeti likove, proniknuti u njih, pa čak i stvoriti neke svoje ličnosti. Podrazumevajući inteligenciju koju većina poseduje, glumci mogu sami da se razmeste po grupama tako da se ne sudaraju kad ulaze i izlaze na vrata, a njihova taština će vam skoro garantovati da će se uvek kretati prema kameri. Dobar producent vodi računa o osnovnim elementima u tekstu, a inteligentan organizator i veči broj kamermana imaju svoje zamisli o kadriranju koje če biti mnogo bolje od zamisli reditelja. Sve ovo dokazuje da je Džonson imao pravo. Ali mi režiseri smo pomalo sebični. Stvorili smo posebnu funkciju od svega toga. Zapravo, nismo je mi stvorili, već je za njom iskrsla potreba kako je drama napredovala, a publika počela da od nje zahteva ono što je uvek zahtevala od bilo koje umetnosti - jedinstvo. To je naša funkcija. Mi prihvatamo sposobnosti glumaca, želje producenata, namere pisaca, znanje organizatora i maštovitost kamermana. Mi to usmeravamo krajnjem cilju. Što se mene tiče, glavni posao reditelja je da razjasni gledište. Gledište može biti pogrešno, može biti neadekvatno, može biti pogrešna interpretacija, ali je posao reditelja da ga istakne. Kako dolazimo do tog gledišta? Čije gledište čemo uzeti u obzir? Koliko tog gledišta potiče od nas samih? Koliko od drugih Ijudi? Kad jednom imamo to gledište, kako ćemo ga istači? Funkciju reditelja ću možda najjednostavnije i najjasnije da objasnim ako ispričam kako ja radim. Treba imati na umu da je taj način prikladan za mene, iako ne uvek.

80