RTV Teorija i praksa

društvene uslove. Bez njihovog ispunjenja, a možda i jedne sasvim nove antropologije, svako napuštanje umetničkog profesionalizma kao kulturne institucije, koja zahteva maksimalno posvećivanje i vrhunsku usavršenost, ima za ishod samo degradaciju umetnosti na diletantsko oponašanje ničeg drugog do profesionalnih modela. Ta nemoč da se jednostavnom odlukom volje, bez dovoljnog oslonca u stvarnosti, napravi nešto zaista drugo i drukčije, da se iz mesta skoči s onu stranu umetnosti, te time i radio-umetnosti, jeste epohalna nužnost kojom se zatvara circulus vitiosus. Dosadašnji bilans zaista potvrđuje da amaterska ogledanja nisu otišla dalje od blede kopije radiofonskih originala, koji iza sebe imaju superiornu tehničku osnovu, dostignute visoke standarde proizvodnje i akumuliranu tradiciju. Lotreamonovo predskazanje da če poeziju jednoga dana pisati svi, neostvarivo je u društvu kojim ne dominira princip poezije. Zato mogućnost da se audio-art izuzme iz krila radija, onako kao što se video-art, kompenzujuči svoju odbačenost, izuzeo iz televizije, postoji danas jedino u okviru institucije umetnosti, čija bi se gravitaciona sila takvim oticanjem stvaralačke inicijative ođ jednih do drugih profesionalnih ruku samo potvrdila. Zbog trajne brige radija za sopstvena izražajna sredstva i slabo kompetitivnog odnosa drugih umetničkih medija prema njegovoj interesnoj sferi, ta mogučnost alternativnog razvoja ugiavnom je teorijska, ali, samom činjenicom svoga postojanja ona relativizira pojam „radio-umetnosti dovodeči pod isti semantički imenitelj, kao i u primeru pojma „kinematografije” kreatrvnu srž (umetnost) i organizacionu Ijusku (institucija). Ta dvosmislenost verovatno nije bez stvarnog korena, јег se kriteriji radio-umetnosti nisu mogli formirati nezavisno od politike samog medija; vizija njihovog „oslobođenja” uključuje zato mnogo više od puke organizacione promene, kao što i egzistencija radio-umetnosti pretpostavlja mnogo više od mehaničkog spoja dva kulturna realiteta. U stvari, taj spoj je toliko „oprirođen” da dosadašnji

128