RTV Teorija i praksa

počeli su da otkrivaju za njih do tad neshvatljive stvari različite oblike drveča, promenljive kompozicije oblaka, delikatne tokove vode u reci. Мога se priznati da se ova preorijentacija posmatranja lakše odigravala među odraslima rođenim рге televizijske epohe, Ijudima koji su u životu videli još nešto osim televizora, dok je za omiadinu to bila velika muka. Maloletnici su ostavljali utisak kao da ne umeju da gledaju ništa što je izvan okvira slike, ekrana ili televizora; kad več nema okvira, onda ne vredi ni da se gleda - sem, možda, ako se kreče! Tako je fauna imala izrazitu prednost u odnosu na floru, seosko dvorište u odnosu na šumu ili polje. Ali, uopšte uzev, miadi su mnogo više patili. Zato smatram da bi se kod nas odraslih još mogia obnoviti pretelevizijska osetljivost, dok je kod njih to nemoguče. Njima televiziju ne mogu, kao kod starijih, da nadoknade lektira, posmatranje i kontemplacija; jedina zamena je akcija. Mlado pokolenje moje porodice nije još nikada napravilo toliko izleta, šetnji, putovanja, niti je pokazalo toliko spontane pokretljivosti kao onda kad nije imalo televizor. Na televiziji su se bacakali i radili za njih sada su to oni morali sami da rade. Takav je ishod mojih posmatranja života bez televizora, života koji „statistički Poljak” može danas da rekonstruiše samo veštački i za kratko. Čeka nas, znači, život sa televizijom. Zbog toga i vredi da razmišljamo o njenim pojedinira osobinama, delatnostima i rezultatima.

Naslov originala: Krzysztof Teodor Toeplitz, ~Zycie bez telewizora”, Podgladanie na odleglošć, Wydawnictwa artystyczne i filmowe, Varšava 1979, str. 27-31.

GLUMAC NA TELEVIZIJSKOM EKRANU

Recimo odmah iskreno: glumac je za televiziju atrakcija, a televizija je atrakcija za glumca. Za glumca je ona neodoljiva jer ga, zahvaljujuči upravo televiziji, a ne

132