RTV Teorija i praksa

Glisando gudača na početku sekvence iJi lepet papira na „sporednom zvučnom koloseku”, predstavljaju vernu sliku zvuka. Ali sam tekst nije iznivelisan na način na koji je to zabeležila partitura. Na magnetofonskom zapisu tekst o principu atomske eksplozije je u prvom planu i u svakom trenutku je razgovetan. Tekst o principu muzičke eksplozije, povremeno smanjenog, povremeno pojačanog intenziteta kruži oko ovog „atomskog jezgra”. lako su dva govorna toka različito tretirana, u zvučnoj predstavi nije narušen utisak o jednobraznosti njihove značenjske ravni. No, da bi se još preciznije ukazalo na tu jednoznačnost, u partituri se odustalo od nekih posebnih prelamanja ta dva teksta; dati su paralelno i pravolinijski. Radiofonska partitura nije samostalno ostvarenje. Ona u celosti ne pripada ni likovnom ni auditivnom mediju. Nastala u funkciji određene radiofonske strukture ona može dospeti i do samostalnih estetskih kvaliteta ali oni nisu njen primarni cilj. S druge strane, ma koliko „osiromašila” neki sopstveni, kreativni arsenal izražajnih sredstava, da bi se što više približila auditivnom sadržaju na koji se odnosi, ona nikada ne može postati verna kopija svih njegovih parametara. Tradicionalno muzičko delo može se detaljno analizirati samo na osnovu

144