RTV Teorija i praksa

rcdbinu i poznanike, pronašli hotele u kojima je odsedao, ijude koje je sretao. Ispitivali su motive, ali i donosili zaključke od kojih je suštinski da Agdža nije mogao delati sam i da su, kako autor tvrdi, u ovaj akt međunarodnog terorizma umešane tajne službe Bugarske i Sovjetskog Saveza. Dinamičnom montažom, jezgrovitim tekstom, izričitim naglašavanjem i izdvajanjem svake pretpostavke koja još nije potvrđena i samouverenim tonom komentatora, ova emisija u celini deluje uverljivo u svojoj poruci. lako su pojedine ocene svakako preoštre i proizvoljno kazane (primera radi ona o poljskom narodu koji je dočekao papu u nadi da će jednom ipak biti stvarno slobodan) autori „dobijaju poene” dajući druge dokaze svoje političke i ideološke „nezagađenosti”: oni, naime, pominju da CIA nije htela da im pomogne, a da je bilo pokušaja obeshrabrivanja rada na emisiji jer ona, verovatno, pogađa i neke „domače” interese. Utisak übedljivosti potvrđuje se i inovacijama u emisiji koja je prerađivana shodno toku događaja, odnosno suđenja, ali i činjenicom da je i sama mogla uticati da se opseg zvanične istrage o ovom događaju proširi. Konkurentska američka kompanija ABC za temu svog dokumentarnog programa kojim je učestvovala (i pobedila) u Monte Karlu i takmičila se na ~Prix Italia”, odabrala je jednu još svežu američku ranu - Vijetnam. I kad se bave sobom, Amerikanci to rade produbljeno i kritički. Ovde je reč o petorici veterana vijetnamskog rata koji su se vratili s medaljama za hrabrost, ali nisu imali dovoljno smelosti, ili snalažljivosti, da posle toga nastave da žive kao da ničeg nije bilo. Početak TV feljtona zatiče ih u zatvoru u kom odležavaju svoje civilne pljačke, silovanja, übistva. Na primeru ovih vijetnamskih ratnika, mladih i sredovečnih, crnih i belih, dobrovoljaca i vojnih obveznika, uzbudljivo se dokazuju zablude i uzaludnost „azijske intervencije”, brzi preokret od poletnog patriotskog odlaska na bojište, preko straha, mučnin'e, osećanja krivice u paklu ratišta, kraj poginulih drugova i svojom rukom übijenih „neprijatelja” u suknjama, s

69