RTV Teorija i praksa

decom u naručju, do potonjeg osećanja besmisla, noćnih mora i upropašćenih egzistencija. Autori prave zanimljivo poređenje između ratnih operacija američkih vojnika u drugora svetskom i u ovom ratu, pokazuju različitost opšteg nacionalnog raspoloženja, nekadašnje pobednike ovenčane lovorikama i sadašnje gubitnike dočekane antiratnim demonstracijama... Mnogo je vijetnamskih veterana koji i danas, u ntiru, još biju neke svoje stare ili nedovršene bitke. Potresna kazivanja petorice među njima, uz obilje drastičnih dokumentarnih materijala iz Vijetnama, čine ovu emisiju izvanredno snažnim antiratnim apelom. SUROVE SLIKE SVETA Ne gine se samo u ratovima - televizijski dokumentarci beleže smrt i u uličnim sukobima nemačke mladeži s policijom, u humanitarnim misijama Crvenog krsta, pa čak i na sportskim terenima. Neke od tih emisija nameču pitanja o granicama surovih prizora koje TV gledalac može i treba da podnese, o smislu insistiranja na scenama masakra, na unakaženim telima, na krvi. Takve prizore više puta ponavlja Irska televizija u emisiji Ruže u decembru o tragičnoj sudbini mlade Amerikanke Džejn Donovan koja je, ostavivši sređen i udoban život, porodicu, verenika, posao, prijatelje, otišla u Salvador da kao misionarka pomaže nedužnoj sirotinji, a i sama postala nedužna žrtva sumanutih, pogubnih zbivanja u ovoj zemlji. Mnogi Englezi, međutim, neće saznati za ovu plemenitu devojku, poreklom iz njihovog susedstva, samo zato što su previše drastične, brutalne scene zabranjene na njihovoj televiziji. Ova, za neke logična zaštita gledalaca od surovosti, u ovom slučaju je i prepreka za upoznavanjee sa činjenicama života. Još jedna dilema javlja se povodom ove i nekih drugih emisija. Začuđuje, naime, spremnost Ijudi da o smrti svojih najbližih, ili o svojim veoma intimnim stvarima, govore u kameru, da se poveravaju hiljadama nepoznatih slušalaca. Ponekad je to, kao u slučaju brata Džejn

70