RTV Teorija i praksa

Donovan, iz želje da se oživi ceo slučaj, da se skrene na njega pažnja javnosti kako bi se podstakla istraga kojom su porodice übijenih nezadovoljne. Utvrđivanje istine, ili kažnjavanje krivaca za njih bi bila bar neka mala satisfakcija, a mogli bi se, naravno, sprečiti i novi zločini. Ta nada da se može pomoči drugima kad već nema nade za sebe navela je, svakako, i Alisu Džeferson, obolelu od гака pluča, kao i neke njene sapatnike, da praktično do same smrti učestvuju u televizijskoj emisiji koja se bavila azbestozom, odnosno kanceroznom prašinom azbesta koja ugrožava zdravlje ne samo radnika koji ga vade i prerađuju, več i svih koji žive u blizini rudnika i fabrike. Bukvalno raskrinkavanje rukovodstava velikih firmi koja zataškavaju ovu opasnost iz koristoljublja i poslovnih interesa izbegavajuči da troše kako na preventivu tako i na odštetu obolelim radnicima, u stvari velika novinarska upornost da se dođe do svih relevantnih podataka, svakako je hvale vredna, ali su sigurno na odluku vlasti da zakonom pojača zaštitne mere protiv azbesta najviše uticale potresne ispovesti umiruče Alise. Međutim, ulazak s kamerom u kuču porodice Vilnev da bi se prisustvovalo času kad se roditeljima javlja da im je sin Žil poginuo na automobilskim trkama, nema nikakvog smisla, a i na granici je dobrog ukusa. Poturati mikrofon uplakanoj majci, ocu, u trenutku takvog bola i šoka jeste nehumano. Pa ipak, kanadski TV reporter to mimo čini, a roditelji prihvataju razgovor i nalaze snage da govore o svom detetu. Da li je to iskrena, psihološka potreba ojađenog čoveka, ili su Ijudi u nekim delovima sveta toliko navikli na televiziju da uvek i svuda njeno prisustvo smatraju normalnim? IZAZOVI PRIRODE I ČOVEKA Ali, šta je uopšte normalno u današnjem svetu? Koliko su odgovori postali teški pokazuju upravo dokumentarne televizijske emisije koje se interesuju za hendikepirane osobe, za neurotičare, za senilne, za transeksualce.

71