RTV Teorija i praksa

da smo već na testu nešto postigli. Ali za Olimpijadu bio je problem kako ići dalje. Misao se stalno vrtela oko rešenja za drugi slozv, јег je bilo jasno da prvi mora biti vezan za izlaz, dakle za sliku koju gledalac vidi. Kako se sve kamere moraju izmiksovati da bi se videla cela trka, takvo rešenje je i logično, jer nikada se ne može pretpostaviti na kojoj če se kameri, na primer, takmičar prevrnuti, a bilo bi nedopustivo da toga u sloiu nema. Veliki događaji traže da se smisli nešto u prenosu po čemu će se oni pamtiti, a da to ne bude samo sebi svrha, več da рге svega bude u funkciji prenosa. Na Svetskom prvenstvu u boksu 1976. godine setio sam se da jednu kameru obesimo na plafon dvorane „Pionir” koju smo takođe koristili samo u slozu-motionu i sa koje se svaki udarac video kao na dlanu. Konačno rešenje za drugj slozv smislio sam рге nekoliko meseci. Sastojalo se u sledećem; na ENG kameru stavili smo filmski širokougaoni objektiv. Kamera je bila vezana samo za magnetoskop, pa ako kamerman nije imao kadar, taj slozv nije ni korišćen. Međutim, kada ga je imao, bio je maksimalno efektan. Na njemu se jasno

48