RTV Teorija i praksa

APSTRAKTNI ODNOS Jasna je, prema tome, da i kod obrade TV drame treba najodlučnije da odbacimo sve primene onih umetničkih, književnih ili filmskih teorija koje medij uopšte ne uzimaju u obzir. Nikako ne možemo da se složimo s francuskim teoretičarom Žanom Mitrijem koji je u svojoj kn-jizi Estetika i psihologija filma zapisao: ~U svakom slučaju, film počinje da postoji tek tada kad ga pmjektujemo na platno i kad ga vidi bar jedan gledalac... To je jasno... Biio bi pogrešno misliti da je to svojstveno samo filmu. Roman postoji samo ukoliko je čitan. Dotle je samo gomila štampanih reči, ništa. Ništa drugo nije ni niz sličica na filmskoj rolni. Roman „egzistira” samo u svesti čitaoca. Slika mora biti gledana, muzika slušana. Drnetnost postoji samo kao odnos između stvaralačkog duha i misli koja ga prihvata... Isto je i sa čitavom čulnom stvarnošču. Svaki predmet postavlja kao nužnost odnos između određenog sadržaja koji je moguče opaziti i nekog subjekta koji opaža. Na tom problemu više uopšte ne treba da se zadržavamo, jer nijedno spoznanje, nijedan sud i nijedna estetika ne mogu biti zasnovani na drugačijim temeljima”. ]a mislim da na ovom pitanju treba da se temeljito zadržimo, jer ova spoznanja, ovi sudovi i ove estetike izgledaju mi manjkavi več u osnovi. Apsurd je svakako več u tvrdnji da je niz sličica u filmskoj rolni - ništa, Ako film počne da postoji tek pri projekciji - onda bi trebalo da ga ostvaruju prikazivač i gledalac, zar ne? A to je samo jedan od mnogih apsurda u koje vodi subjektivni idealizam, Dalje; ako Žan Mitri kaže da umetnost postoji samo kao odnos između stvaralačkog duha i misli koja ga prihvata, time nije rekao ništa konkretno. Izostavio je medij koji se nalazi između njih. Reč „odnos” je ionako apstraktan pojam koji o kakvom posebnom karakteru ove ili one umetnosti ne govori gotovo ništa. Konkretan odnos vrlo precizno određuje samo materijalni karakter medija koji za svaku umetnost treba posebno opisati, medij određuje čak i umetničke vrste, a time i celokupan odnos izrneđu stvaraoca i primaoca. Umetničko stvaranje nije samo prelivanje svesti u svest, već izuzetno teško i naporno oblikovanje materije koja egzistira i nezavisno od nje.

125