RTV Teorija i praksa

priređena i bogata lutrija, za koju su najuglednije beogradske firme za zgoditke dale razne vredne predmete kao svoj poklon (a uzgred i reklamu!). Bilo je i drugih atrakcija, a največa je svakako bila ta što je čitav doček bio u stvari jedna velika radio-emisija, čiji je jedan deo prenosio Radio-Beograd, a i Kratkotalasna radio-stanica, delimično, u svojim emisijama za Sevemu i Južnu Ameriku. (Neka čuju i oni tamo kakve spikere mi ovde imamo!) Program je, kako je to več red na radiju, tekao po predviđenom planu, ali se ipak desilo i nešto nepredviđeno: negde u „sitne sate” iznenada je sa svojim društvom svratio i tadašnji predsednik vlade i, kako čusmo, nesuđeni i neželjeni „počasni predsednik” Kluba spikera - Dragiša Cvetkovič. Spikerski doček Nove godine bio je, u stvari, glavni društveno-zabavni događaj sezone, pa je, verovatno, i on poželeo da ga vidi (i da se vidi). Posedeo je izvesno vreme, pa sa svojom pratnjom pošao nekud dalje (zbog velikog žagora ne zna se da li je na takvu odluku mogao uticati i necenzurisani „Vrabac” - „Report”, koji je baš tada bio otpevan), a veselje se u „Bristolu” nastavilo sve do jutamjeg radio-programa. Na žalost, nije sve bilo tako vremeplovski ružičasto! Te, 1941. godine koju su tako veselo dočekali, u nedelju šestog aprila spiker Ivan Kovačevič iznenada je, u 7 časova i 10 minuta, prekinuo izvođenje sevdalinki na jutarnjem programu i objavio svetu kratku i strašnu vest: „Neprijatelj bombarduje Beograd!” Istoga dana na frontu kod Kačanika, kao rezervni oficir poginuo je spiker Henrih Fingerhut. Strepeći od nemačke odmazde ako otvoreno odbije da radi, spiker Kratkotalasne radio-stanice Milun Mrvič (kome je majka, inače, bila Nemica, rođena Bader), da bi imao „opravdan” razlog, uz pomoč prijatelja lekara, spržio je glasne žice i do kraja života govorio oštećenim glasom, pa spiker više nikada nije mogao biti.

74