RTV Teorija i praksa

Radojica Tautović

REČ ILI SLIKA

Situacija savremenog čoveka daje se prikazivati kao raskrsnica. Na sličan način mogao bi se opisati i položaj deteta u lavirintu današnje umetničke kulture. Ovde je mališan dovpden na tačku gde se rastaju putevi književnosti i televizije. Šta dete da izabere: knjigu ili ekran? Pred ovim izborom dete stoji ne znajuči kako da se opredeli između tih oprečnih, zavodljivih, a često i nametljivih polova. U očekivanju pomoči, mali čitaoci i gledaoci obračaju upitni pogled starijima, ali od ovih ne dobijaju zadovoljavajući odgovor. Jer, uvaženi znalci nisu načisto s problemom savremene kulture, a pogotovu s enigmom televizije i filma. Kao po pravilu, njihove „odgonetke” potiru jedna drugu. Tako mnogi istraživači osporavaju Makluanovu postavku da televizija, još više nego kinematografija, nameće jedan novi stil umetnosti i života. Izvesni učenjaci drže da moderna kultura napušta klasičnu estetiku, pa i kategoriju lepote. Nasuprot njima, poznati filmolog Bela Balaš dokazuje da je baš film „omasovio” lepotu, koju su'knjiga i štampa potisnule iz masovnog doživljaja. BEZBROJ NOVIH PITANJA Na taj način, umesto da reše postavljeni problem, zavađeni znalci otvaraju bezbroj novih pitanja. Како se čini, njihov promašaj potiče otuda što su oni skloni da sintezu žrtvuju analizi. Drugim rečima, takvi znalci ispituju probiem u pojedinostima, ne starajuči se dovoljno da ga razjasne u načelu, Oni od drveća ne vide šumu. U principu, međutim, problem se danas postavlja kao pitanje odnosa književnosti prema filmu i televiziji pa i prema čitavom kompleksu mass media. Da li se ova dva

78