RTV Teorija i praksa

domašaju i značaju televizije, nastaju i zbog toga što se njena delatnost na stvaralačkom planu posmatra nezavisno od opšte evolucije kulturno-duhovnog života sredine, van i mimo logike razvoia društva i vremena u kojem se ona razvija, Ne govoreći ovom prilikom šta televizija stvarno jeste, nego šta ona objektivno može da bude, posmatramo televiziju kao potencijalno kreativnu snagu društva koja se uistinu razvila kao posledica tehničkog napretka, posebno napretka elektrotehnike i radio-tehnike. Međutim, tehnički progres sam po sebi ne čini televiziju činiocem stvaralaštva, duhovne kulture i estetskog saznanja. To je „tehnički fetišizam” koji smo „uvezli” i koji često dolazi do izražaja i u sadržajima nekih naših televizijskih poslenika, i u radovima nekih naših istraživača televizijskog medija. Pri tom se previđa dijalektička veza između tehnike, društvenog odnosa i svesti: da bi neko tehničko dostignuće postalo faktor stvaralaštva i duhovne kulture, neophodno je da za to postoje odgovarajuće društvene i estetske potrebe. Ta uzročno-posledična veza najbolje se očituje u razvoju same televizije koja je faktički imala dva početka; prvi, kada je pronađena, kada je utvrđeno da se putem nje može na različita rastojanja prenositi slika i reč, i drugi, kada je počela da se primenjuje kao sredstvo za prenošenje raznih poruka. Ta dva momenta su odvojena jedan od drugog vremenom, ali i zrenjem društvene svesti o potrebi takvog sredstva. U isto vreme, stvaralačko „ја” televizije sazdano je od društvene potrebe i njenih veoma sadržajnih tehničkih mogućnosti, koje u sebi sintetizuju: sliku - svojstvenu filmu; istovremeno emitovanje i parcepiranje - svojstveno radiju; žanrovsku mnogostnukost - svojstvenu književnosti. Televizija je učinila dostupnim gledaocima svih uzrasta i stepena obrazovanja sadržaje mnogolikog sveta i svu raznovrsnost stvaralaštva. Posebno su mladi као najznatižel jnija, najneiskusnija a, verovatno i najprijemčivija društvena grupacija dobili u televiziji voditelja kroz svet stvarnosti i čuda, neiscrpnu sveznalicu, neumornu pričalicu, učitelja koji sve može da pokaže i đokaže - i dobro i loše, čudotvornu kutiju sa pravom slikom života, straha, I sreće. Mladi su zato

86