RTV Teorija i praksa

komuniciranja mogu biti prihvaćene. Umjetnost je uvijek bila komunikacija i oduvijek je htjela da se nekome obraća. Da li je danas umjetnost komunikacija ili pokušaj nekomunikacije ili komunikacije sa samom sobom pitanje je koje i u Kulenovića provijava u cijeloj knjizi. Hoče li moderna sredstva masovnog komuniciranja pomoći ili odmoći umjetnosti to nije pitanje samo ovog djela, nego i pitanje cjelokupne savremene estetike, ali i komunikologije. Kulenović završava ipak optimistički, optimistički i sa stanovišta umjetnosti i sa stanovišta komuniciranja: „Međutim, insistirati na toj istorijskoj ra/lici kao svedočanstvu o opštem kretanju moderne svesti u pravcu .makluanizma 1 znači zaboraviti da je umetnost oduvek govorila putem medija, bar isto toliko putem medija koliko i putem sadržine. Ako je i tačno da ,realizam Mondrijana ili Pikasa ukida čudesnost Ticijana ili Velaskesa. Sam medij postaje poruka 1 onda je to tačno samo u smislu da jc racionalno i teorijsko poimanje važnosti medija učvrščeno tek u Mondrijanovom i Pikasovom veku Ali kad se Ticijan uporedi sa Tintoretom. a Velaskes sa E' Grekom, on.da postaje jasno da je u umetnosti oduvek medij, koji nije ništa drugo do umetnikov ,stil‘ i ,način izražavanja‘, u bitnoj meri određivao poruku Čak iza jednog Kurbea koji je dao da se iznad ulaza u njegovu izložbu napiše reč .realizam' snop suvaraka je zapravo medij, i moderni duh, u pop-artu ili u arte povera produžuje jednako 1 njegovu i Maneovu tradiciju, samo što snop suvaraka više ne slika nego ga jednostavno izlaže onakvog kakav jc Urnetnost nas uči da je kretanje viši princip od napretka i razvoja, ali njene pouke, kako bi rekao Vinaver. još čekaju svoju primenu u carstvu činjenica” Na kraju, recimo da je Kulenovičeva knjiga svojevrstan poziv na dijalog između umjetnosti i komuniciranja, između estetičara i komunikologa, Gdjc su šanse jcdnih ili drugih ne bismo unaprijed naznačavali, ali već mogučnost dijaloga znači pomak iz dosadašnjcg stanja na nvim teorijskim područjima Kulcnović je dao šansc da taj dijalog bude stvaralaštvo samo u ovim disciplinama koje čc voditi i praktičnim rješenjima. ]er.

283