RTV Teorija i praksa

ро modalitete televizijskog prikazivanja ogleda se u tome što, iako se televizija predstavlja kroz usmene modalitete, pismeni modaliteti vladajuće klase ostaju odlučujuća sila u uobličavanju ideologije stvaralaca programa. Na primer, Hju Veldon (Huw Wheldon), tada jedan od izvršnih direktora BBC, u jednoj televizijskoj emisiji nije štedeo reči hvale za pismene modalitete svoga medija, tvrdeći da britanska televizija „počiva, pre svega na književnom i dramskom geniju britanskog naroda“. 26 Oblike organizacije televizijske poruke s jedne i modalitete svojstvene vladajućoj pismenoj kulturi s druge strane, moguće je, radi poređenja, svrstati u paralelne kolone sa odgovarajućim naslovima: Usmeni modaliteti Pismeni modaliteti dramatični pripovedački celoviti uzastopni mozaički linearni dinamični statični delatni nedelatni konkretni apstraktni trenutni trajni društveni pojedinačni metaforički metonimski govornički logički dijalektički jednoznačni/„dosledni“ Međutim, budući da je televizijski meaij uključen u sve procese društva kao celine, njegov konačni oblik ishod je aktivne napetosti između navedenih modaliteta. Kako se većina_ljudi koji kontrolišu televizijske institucije Čvrsto drži pismenih modaliteta opažanja, ti Ijudi svojim sistematskim uplitanjem u njene pojavne oblike sputavaju i preobražavaju njen krajnji proizvod. Način na kou to utiče na emitovanje poruke treba posebno razmotriti. Na ovom imstu možemo samo reći da je opisani proces odveo „televizijsku kulturu" korak dalje od faze koju

26 Wheldon, H (1976), Bntansko lelevizijsko iskustvo (The Britisch Experience in Television), London, BBC.

179