RTV Teorija i praksa

5. Ispitivanje strukture korisnika videa dalo je sledeće rezultate: в Institucionalnih korisnika ima veoma malo, u ukupnoj strukturi ne prelaze 10%. To su (prema broju slučajeva); škole, naučne i umetničke ustanove, zatim vojne ustanove i službe unutrašnjih poslova, sportski klubovi (naročito profesionalni u fudbalu i košarci), zdravstvene ustanove (snimanje i analiziranje operacija i nove procedure) i radne organizcije u industriji i privredi. Stepen iskorišćenosti video-opreme je prilično nizak (u školama nešto viši), a načini korišćenja ograničeni na elementarne i sa malo inventivnosti. Već ovaj nalaz pokreće važno društveno pitanje, a to je sistematsko i organizovano širenje video-kulture, a posebno propagiranje i informisanje veoma raznovrsnih i izuzetno korisnih i efikasnih oblika korišćenja videa u delatnosti gotovo svih postojećih društvenih institucija i organizacija. • Kolektivnih korisnika videa ima vrlo malo. Zabeleženo je samo nekoliko slučajeva kolektivnog gledanja organizovanog od crkve (katoličke) i nekih klubova kulturno-umetničkog profila. Gotovo da nema slučajeva kolektivnog gledanja filmova i slično, uz naplatu ulaznice (kao što je raširena praksa u Poljskoj i nekim drugim zemljama). • Dominantan oblik korišćenja videa u Jugoslaviji je privatno individualno ili grupno gledanje. Grupno gledanje je najčešće porodično i od kruga prijatelja i poznanika s kojima se inače održavaju ustaljene neformalne društvene veze. U ovom pogledu video igra nesumnjivo pozitivnu ulogu, jer obogaćuje (najčešće) već prilično istrošene, ispražnjene i formalizovano-repetitivne sadržaje komuniciranja i provođenje slobodnog vremena u primarnim društvenim grupama. Gledani sadržaji postaju, zatim, prcdmet rasprave u istom krugu, a utisci i intormacije se kasnije šire u narednom krugu kontakata. Individualno korišćenje često obuhvata vremenski programirano snimanje delova televizijskog programa (filmovi, drame, serije, spuitski prenosi) i odložno gledanje.

193