RTV Teorija i praksa

Orion), i na kraju Hitachi a zatim i ostali proizvođači. Ostatak od približno 30% uređaja pripada Beta-sistemu, što je znamo iznad raširenosti ovog sistema na svetskom tržištu (10%). To je sve prozvodnja Sony i licencnih partnera ove firme (Dual, ITT, Graetz, Nordmende, Saba, Telefunken). Sistem U-matic (2000) je veoma malo raširen. 9. Glavni element infrastrukture videa u Jugoslaviji su video-klubovi različite vrste, uglavnom u privatnom vlasništvu. Osnivaju ih i registruju kod lokalnih organa vlasti (opština) pojedinci, ulažući značajna sopstvena sredstva (od 5 do 25 miliona dinara), rad, inventivnost i rizik. Tako smo se „... zahvaijujući privatnim inicijativama uključiii u zadnji vagon voza tehnološke revolucije" (R. Zelenović, urednik revije ~Yu video“). Osnovni posao ovih klubova je presnimavanje i iznajmljivanje video-kaseta, i tim poslom se bave svi. Taj posao omogućava pristojnu zaradu (do 30 000 din. dnevno kada je ~uhodan“), ali zbog neizvesnosti i velikih troškova retko se obavlja na profesionalnoj osnovi (svega oko 5% klubova), a najčešće kao dopunsko zanimanje. Međutim, razvijeniji i opremljeniji klubovi u Beogradu i drugim centrima imaju širok repertoar posiova, koji obuhvataju; • iznajmijivanje audiovizuelne opreme, video-rikordera, kamera, monitora, rasvete, itd. u zemlji i inostranstvu; 9 snimanje različitih događaja i situacija po narudžbi (rođendani, svadbe, slave, itd.); * prebacivanje sa TV PAL (jugoslovenskog i zapadnoevropskog) na NTSC (američki) i SECAM (francuski i istočnoevropski) sistem; 9 prebacivanje 8,16 i 35 mm tilmskug materijala na \ideo-kasete (sa tonom i mogućnošću kombinovanja); Ф prebacivanje crno-belih i kolor loiogratija kao i slajdova na video-trake, sa mogućnošću dosnimavanja komentara

196