RTV Teorija i praksa

Jugoslovenska ~top lista“ filmova bila je (u oktobru 1985. godine, u reviji ~Yu video“, 21/1985); 1. Oči u oči sa smrću (A View to a Kill), 2. Rambo II (Rambo, First Blood pt. 2), 3. Pui za Indiju (Passage to India), 4. Cotton club, 5. Snežana i sedam patuljaka (Disney’s Snowhite), 6. Policajac iz Beverli Hilsa (Beverly Hills Cop), 7. Prohujalo sa vihorom (Gone With the Wind) 8. Otac na službenom putu (Jugoslovenski, festival Kan), 9. Radovan 111 (Jugoslovenski), 10. Kraj rata (Jugoslovenski). 7. Pored domaće, veoma ograničene i gotovo beznačajne proizvodnje video-kaseta, glavni način snabdevanja tržišta snimljenim materijalom jeste legalni i ilegalni uvoz, prvenstveno iz zemalja sa PAL TV sistemom. Najviše se uvozi iz Engieske, Danske, Holandije pa Singapura, Kuvajta, itd. Kod legalnog unošenja kaseta plaća se carina od 500 do 600 dinara po komadu. Zbog toga što su kasete, na primer u Engleskoj, prilično skupe (40 do 50 funti), mnoge se piratski snimaju sa televizijskog programa. 8. U pogledu opremljenosti video-tehnikom vlada potpuno šarenilo, pošto ne postoje nikakvi propisi niti standardi u ovoj oblasti, niti domaća proizvodnja, a uvoz je haotičan. Gotovo sve što postoji na svetskom tržištu prisutno je i u Jugoslaviji, pri čemu je vrhunska, najsavremenija i skupa tehnika (hardver) relativno retka i ograničena na video-klubove i malobrojne pojedince. Relativno malo je i najjeftinijih uređaja, tako da dominira tehnika srednjeg nivoa i mogućnosti. Video-kamera ima malo (približno 2 kamere na 100 video-rikordera). Prisutna su sva tri sistema, ali sa izrazitom dominacijom VHS (70% uređaja). U ovom sistemu dominiraju Panasonic (sa Blaupunktom) i JVC (najviše video-rikordera), zatim jeftinija proizvodnja (Fisher, Sharp, u poslednje vren.c i

195