RTV Teorija i praksa

ZAKLJUČAK Služba teleteksta u RTB može da počne sa eksperimentalnim emitovanjem, kao što je to slučaj sa TV Ljubljanom i to pre nego što se donese konačna odluka na nivou JRT o izboru standarda, ali sa jasnim obaveštenjem pretplatnicima da se može desiti da njihov teletekst televizor neče u budućnosti odgovarati usvojenom JRT standardu. Kod ргерошке korisnicima treba podvući paralelu sa sličnom situacijom koja je bila kod uvođenja II programa, kad se u početku koristio poseban adapter koji se u kasnijoj fazi ugrađivao u sam TV prijemnik. Standardizacija u JRT uglavnom zavisi od usvojenog repertoara usvojenih znakova jezika naših naroda i narodnosti. Kod strategije uvođenja teleteksta potrebno je posebno se osvrnuti na PTT videoteks, jer je „Savetovanje o uticaju novih službi na promenu tokova informacija“ u okviru JRT održano marta 1984. godine u Dubrovniku pokazalo da se oni nadaju uvođenju videoteks servisa u skoroj budučnosti. Ovo znači da je potrebno da se koristi isti standard, kako bi se smanjili troškvi domaćeg video-terminala (videoteks/teletekst televizor). Sama koncepcija dekodera treba da je modularna (posebna za teletekst, posebna za videoteks) tako da sam kupac može da izabere varijantu za koju je zainteresovan, ali da kasnije postoji mogućnost proširenja. Posebna pažnja treba da je posvećena i zatvorenom (šifriranom) pristupu teleteksta. Što se tiče upotrebijenog nivoa jasno je da je najbolje opredeliti se za 111 nivo ali to povećava cenu dekodera. I na kraju recimo da je sa tehničke strane relativno svejedno da li bi se kod eksperimentalnog emitovanja koristio fiksni ili varijabilni format, jer nijedan nema nekih značajnijih prednosti. Daleko su važnije odluke evropskih zemalja (EBU) koji će standard u većini zemalja biti prihvaćen, jer to ima direktnog uticaja na cenu dekodera.

219