RTV Teorija i praksa

Autor emisije lldi Ivanji lako su užasne vrućine, iako smo stisnuti na veoma mali prostor, bez telefona i bez hladne vode, nekako se volimo. Razvija se drugarstvo za koje znamo da če trajati samo dok projekat traje - to u odnosu na „pridošlice”, na lutkare, organizatora, asistenata kamere, znači Ijude koji nisu u stalnoj ekipi, ali znamo da če sećanje na to drugarstvo da traje. Brinemo da svako izdrži onoliko koliko mora, Ponekad se smenjujemo, pa neko od nas ne radi samo svoja dva, već i više poslova odjednom, da bismo mogli da skoknemo kući, da ručamo, istuširamo se, vidimo svoje. Negde u to poluvreme stiže i Roković u Beograd, snimam s njim njegov portret. Nije želeo da dođe da vidi kako radimo, samo razgovaramo. Taj portret je emitovan jula meseca, jednog petka u 20 časova, kada su Ijudi gledali tekuću, več ne znam koju, paralelnu američku seriju, Bilo mi je žao, bila je to topla, divna emisija i Bora je od Baha preko Šopena, Lista, Ravela i naravno, svog džeza, svirao bogovski. Tu je već počelo nešto da me tišti, neko predosečanje, Ali terali smo dalje. Dani su prolazili i mi bili gotovi tačno u dan , na vreme, da ugovorenog 25 / recimo, ili otprilike/ jula udemo u elektronski studio planiran već januara, da bi se skupili potrebni izvođači: pevači, igrači, glumac za uvodni deo

189