RTV Teorija i praksa

16. kadar - kraj

emisije, koji bi pretvarajući se iz „dopisnika iz Ovovremstva” u Pikandera, „dopisnika Inovremstva” dramatizovano trebalo da objasni sve o Kantati: kad je nastala, ko je bio Cimerman, da je kafa bila zabranjena kao porok, ko je bio Pikander - satiričar: da predstavi lutke, da uvodi u igru. Poslednji kadar je trebalo da bude: otvara se širok prostor u kome se mala maketa vidi kao lutka-scena u kojoj opet svi, i pevači i igrači i lutke, igraju po koncima a iznad te lutka-scene, nagnut, stoji glavni lutkar Johan Sebastijan Bah. Pripreme su bile uredno sprovedene, sve je izgledalo u redu. Haos je nastao onog dana kada smo ponovo uleteli u shemu rada televizije. Od onog što smo planirali u studiju da uradimo skoro da nije ostalo ništa. Pevači su u ponuđenim skučenim mogućnostima, maltretirani lošom organizačijom, dali maksimum od sebe. Imali smo elektronsku „ekipu snova” sa našim največim majstorima, inženjerom Radišom Petrovičem, kao tehničkim vođstvom, Perom Putnikovičem кгај magnetoskopa, Draganom Samcem, mikserom, odličnom rasvetom našeg majstora fotografije i snimateljem animiranog dela projekta, Dušanom Stefanovičem. Ono što nam se desilo, „unmaking”, rastavljanje, neka se pročita u pismu koje sam još onda „vruča i očajna”

190