RTV Teorija i praksa

Grbavca (Radio-Sarajevo) ili Sudnjegdana Cetinja Radovana jablana (Radio-Titograd), na Festivalu su se mogli čuti dokumentami radiofonski eseji kao što su onaj Praškoproljeće 1984 Zvonimira Bajsića i Maksima Jurjevića (samostalna autorska produkdja), Bohorera i njeni Rikice i Mladena Ovadije i Mistra Tukića (Radio-Sarajevo) pa sve do letopisa Traganje po pepelu Đorđa Lebovića i Bode Markovića (Radio-Beograd). Bilo jeikultumo-istorijskihrekonstmkcijakaoštojedelo Jožeta Valentiča Dugo putovanje ili traženje izgubljenih iluzija( RadioLjubljana) ili pak diialekatsko-etnografskih putopisa poput dela Kal škujputuje Joška Božanića,'Krešimira Osmana i Darka Tralića (Radio-Zagreb) itd. - sve do radova ostvarenih u laboratorijama medicinskih ustanova za otklanjanje govomih ili psihičkih smetnji. Upravo tolika žanrovska raznovrsnost dokumentame radiofonije nedvosmisleno govori o izazovnoj moći zvučnog dokumenta, o više nego širokom polju na kojem dokumentama radiofonija može ostvariti nezamenjive prikaze prošlosti, savremenosti, pa,i budućnosti. Zato niko ne može imati primedbu na žanrovsko obilje ispoljeno na FEDOR. Može se samo govoriti o tome da je trebalo sistematičnije organizovati sam program grupišud dela po žanrovskim i tematskim odrednicama, što bi, naravno, imalo određenih posledica i kada se pristupi valorizadji, odnosno nagrađivanju. Žanrovsko obilje pokrenulo je i pitanje - šta se sve može smatratl zvučnim dokumentarcem? Da li je zvučni dokumentarac delo zasnovano iskljudvo natonskim dokumentima bez i jednejedine reči komentatorskog ili bilo kakvog drugog objašnjenja, kakvi su, na primer, radovi zagreDačkm autora Jaclranski aero-bik Dragutina Klobučara i Mire Pijace ili Evo kako umini pravedni Vlade Krušića i Brana Molnara, dakle, sve dela zasnovana na tzv. dramaturgiji stvarnosti, ili,takvim delimanasuprot, tzv. igrani dokumentarci, odnosno dela poput Traganja popepeluĐ orđa Lebovića i Bode Markovića? Ako u delima prve vrste iskljudvo vlada dramaturgija događanja onakva kakva se uistinu i zbila, u delima dmge vrste rediteljska kompozicija ima, čini se, presudan udeo u realizadji. Za nas su zvučni dokumentarci dela i jedne i dmge vrsle, s tim što nijednoj ne bismo dali primat. Naravno, svaka valorizacija bi morala voditi računa o istinitosti jednih i drugih, o sugestivnosti njihovih pomka. Na kraju, ostaje primedba daje na FEDOR, bar u takmičarskoj selekdji, bilo malo dela koja su obrađivala aktuelne dmštvene teme iz naše sredine. Kažu da je to pitaje otvorila sama

75