RTV Teorija i praksa

Zbog mnoštva privatnih stanica i ogromnog broja zabavnih emisija za sada nema interesa za kablovske sisteme, iako bi privatne kompanije mogle osnivati takve organizacije. Video-rekordere ima 3,5% kućanstva, a teletekst radi od prošle godine. Nakon ovog niza podataka o prodiranju novih programa i tehnologija, možemo zaključiti da živimo u vrlo burnom vremenu, čak prelomnom na putu prema velikom izboru svih vrsta programa. Evropska televizija priprema i brze sisteme prevođenja, tako da će gledalac moći da uključuje jedan od tonskih kanala na njemačkom, talijanskom, francuskom ili engleskom. U većini zemalja zakonski akti zaostaju za zbivanjima, što je negdje prepreka, dok u nekim zemljama tu situaciju koriste u ne baš korektne svrhe, kao što su velika komercijalizacija, nelojalna konkurencija, pornografija, scene nasilja, pokušaji utjecaja raznih grupa ili partija, itd. No zakoni će i u tim zemljama uskoro uvesti više reda, jer kada nema legislature brzo postaje jasno da se anarhično djelovanje i lov u mutnom ne mogu dozvoliti. Mijenjanja strukture programa i/ili uvođenje novih emisija ili programa često su, bar djelomično, rezultirali iz istraživanja auditorija, a razne promjene programa, publike i okolnosti utječu opet na metode, učestalost i obim istraživanja, pa je djelovanje sve više recipročno. U zemljama čiju smo medijsku situaciju upoznali ima, dakako, novosti ili daljeg razvoja dosadašnjih aktivnosti u službama za studij programa i publike. Ovdje ćemo iznijeti samo neke zanimljive novine. Nezavisna televizija u Velikoj Britaniji, koja postoji u okviru organizacije IBA, financirala je 1984. projekt koji je proveo Piter Kolet s Univerziteta u Oksfordu. Za ispitivanje korištenja same televizije upotrebljena je televizijska tehnologija. „Koletova kutija” bila je moderna televizijska kamera montirana na televizoru s daljinskom kontrolom, nešto elektronike i video-rekorderom. Gledoci su stalno snimani u

51