RTV Teorija i praksa

sobama sa televizorom, kad su gledali programe, na način koji je smetao manje nego u prijašnjim sličnim pokušajima. Sadržajna analiza video-vrpci iz dvadeset obitelji pokazala je da se tako može točnije konstatirati što su u kom kućanstvu gledali, negoli kada svaki član upisuje praćenje televizije u dnevnik gledanja, te da postoji značajna korespondencija ocjena zanimljivosti emisija i vremena koje su gledaoci proveli gledajući te emisije. To bi, dakle, moglo da služi i kao dokaz da ukusi, među ostalira, utječu na ponašanje. IBA je slično istraživanje nastavila s boljim uređajem i nazvala ga HOME tj. home observation and monitoring equipment (uređaj za kućno promatranje i nadziranje). IBA sugerira slijedeće hipoteze koje će nastojati da tim uređajem testira: 1) „čisto” gledanje je možda rijetka pojava; većina Ijudi gleda televiziju uz druge aktivnosti, koje mogu minimalno ili mnogo odvlačiti pažnju; 2) pažljivo praćenje makar i pojedine emisije vjerojatno nije često: gledaoci izlaze iz sobe, okreću se, netko ili nešto odvraća im pažnju na nešto drugo; 3) svaki pojedinac ulazi u razna gledalačka „stanja”, kao što je aktivno (postavlja pitanja, odgovara glasno televizoru odnosno govomiku u emisiji, i sl.), ili pasivno (emisiju prati bez pomaka i reakcije), čini se da je svako određeno stanje u nekom vremenskom periodu u korelaciji sa sadržajem i vrstom emisije; 4) sve što nije „jezgro” emisije, kao što su reklamni spotovi, odjave-najave, pauze, riskantni su momenti, kada gledaoci ili mijenjaju kanal ili se okreću drugoj aktivnosti, što se može nazvati i „prirodnom stankom”. IBA kani dobiti što više podataka i u raznim tipovima kućanstava - s djecom i bez djece, kod starijih, kod mlađih, itd. - a nezavisno će registrirati ponašanje pred ekranom i odvijanje emisija, tako da se može analizirati interakcija. Zasad je vjerojatno bolje još ne komentirati takvo skupljanje podataka, ali ne možemo ne spomenuti „velikog brata” Džordža Orvela (George Orwell). Do

52