RTV Teorija i praksa

sagovornika, normalno je da se on nalazi u stalnoj dilemi kako pripremiti i sebe i slušaoce. Pred teškim zadatkom animiranja slušateljstva, iskazivanja svoje ličnosti, držanja u rukama čitavog programa, nalaze se, рге svega, voditelji velikih programskih blokova tipa; Krug dvestadvojkom ili Beogradsko prepopodne Programa „202” Radio-Beograda, ili Program u boji Prvog programa Radio-Beograda. Ne manji broj problema nalazi se i pred voditeljima dnevnih emisija. Ovakav rad iziskuje izuzetan napor, dnevno prilagođavanje događajima i situacijama, te je velika i smena voditelja, Upravo zbog toga dolazi do grešaka, pred mikrofonom se pojavljuju voditelji koji nastupaju kao puke interpretativne ličnosti, sa govornim manama, jezičkim i ostalim nedostacima koji, s obzirom da je velik programski zamah u pitanju, ostaju zanemareni. Tipičan primer toga je Beogradski program Televizije Beograd koji, zbog obimnosti sadržaja i tehnologije posla, zbog veče potražnje od ponude, mora da se prilagodi suženom izboru saradnika. Umesto novinara-voditelja, kreatora emisije, najčešče se dobija nezanimljiva ličnost bez autoriteta, koja auditorij gotovo provocira da joj lovi greške. Gledaoci, odnosno slušaoci, pokušavaju da utiču na voditelja usmeravajući i preusmeravajuči komunikaciju, ali nije redak slučaj da voditelj, pogotovo ako je još i bez iskustva, prikrivajući sopstveno neznanje i nepoznavanje materije o kojoj govori, zamenjuje auditorij tako što potencira sopstveno učestvovanje, trenutak svog ličnog iskustva i popularnosti, To se veoma često dešava u Beogradskoj hronici Televizije Beograd, ali i u emisijama zabavnog programa Nedeijno popodne ili u večernjim programima subotom. U društvu ličnosti koja se sama nameče kao događaj, slušaoci i gledaoci se osećaju isključenim te dolazi do zamene realnosti Ovakve verbalne ekshibicije pojavljuju se i kod voditelja radio-emisija ali, pošto nema slike, voditelj može nešto više da se nameće dozvoljavajući slušaocu da ga i sam zamišlja, dopunjava i upotpunjava. Neretko, zato, i dolazi do iznenađenja, prijatnih li neprijatnih, kada slušaoci svoje .„subjektivno zamišljene” vbditelje ugledaju u prirodi, ili na TV ekranu

110