RTV Teorija i praksa

njome hteo da postigne, zanimljiv je za slušanje i pračenje, a situacija tipa „а šta sad” retko mu se dešava. Da bi postigao spontanost, kada ne postoji oko kamere da se to iz celog njegovog stava i držanja i vidi, radio-voditelj pribegava promeni glasa u govoru ili razgovoru, menja intonaciju i odnos prema rečenici. Njemu je teže, јег TV voditelj ima na raspolaganju još i mimiku, gest, izraz lica. Objašnjavanjem i podsticanjem bilo na dijalog, bilo na samo promišljanje, voditelj uzdiže auditorij do nivoa na kome mu postaju dostupne razne pojave, ne samo svakodnevnog života, več i objektivne stvamosti. Na novinaru-voditelju je veoma težak zadatak u übrzavanju društvenog saznanja, nuđenju slobodnog izbora vrednosti, u iniciranju odlučivanja i negovanju principa selekcije, u povezivanju pojedinaca unutar auditorija u društvenu celinu. Takav zadatak je, recimo, veoma očigledan na primeru zajedničke emisije Radio-Beograda i Radio-Zagreba Z eleni megaherc. Voditelji ovog programskog bloka u situaciji su da povezuju, ne samo daljinski, dva grada, več i različite mentalitete, ukuse, interesovanja i afinitete, i to sve da podignu na zajednički nivo neposredne komunikacije koja neče potencirati različitosti več ih povezivati. Ovakvi pokušaji komuniciranja kroz televizijske emisije u praksi se nisu pokazali naročito uspešnim. Priroda teievizijskog medija ne omogučava u komplikovanim prenosima veliku prisnost i spontanost. Primeri iz prošlosti takvih emisija su nam pokazali da se utroši više vremena, truda i napora a rezultat prerasta u svoju suprotnost. INOCIDAN Voditelj je, kao inicijator komunikacije, u ekspanziji Delujuči na auditorij on menja njegove navike, stavove i afinitete. Neretko i mišljenje. Sa takvim mogučnostima njegova uloga je izuzetno vazna i odgovorna To pokazuje i nedavno iskustvo italijanske državne televizijske mreže RAI. Naime, njihov udarni zabavni program Fantastiko, koji se emituje uživo, vodi ostarela pop-zvezda Adrijano Celentano. Od

113