RTV Teorija i praksa

nemajući mogućnost izbora, konzumira sve ono što mu je jedino i ponuđeno. Iz svega rečenog proizilazi da voditelj ima zadatak da oblikuje komunikaciju, da poveže pojedince unutar auditorija u celinu, da utiče na društvenu svest. Zato voditelj ne sme biti nespreman, neobrazovan i isključivo „manekenski” orijentisan јег ga auditorij eliminiše iz komunikacije, a kako više nema veznog faktora i sam se isključuje. Uzimajući u obzir činjenicu da je auditorij amorfan, anoniman, da nije posebno konstituisana grupa, da je različit po svojim interesovanjima i afinitetima, socio-demografskoj strukturi, stepenu obrazovanja, da je sastavljen od Ijudi različitih po sklonostima i intelektualnim predispozicijama, voditelj ima težak zadatak da iz faze anonimnog pređe u fazu pune identifikacije sa svima. On više nije „univerzalna neznalica” koja slobodno nastupa na neobaveznoj tribini, več spona koja nastoji da uspostavi autentičan kontakt sa auditorijem. Velika obaveza, pogotovo u sredini koja nije navikla da dovoljno radi na sopstvenom usavršavanju i samoobrazovanju. Programi se umnožavaju, emisije su sve različitije, sveobuhvatnije i sadržajnije, a auditorij je sve kritičkije raspoložen, upućeniji i probirljiviji. Trka je tek pred nama.

117