RTV Teorija i praksa

publiku koja se oseća potcenjenom, a sarnim tim i veoma nezadovoljnom. „Pokroviteljski” ton pojedinih voditelja nervira auditorij koji misli da se sumnja u njegove intelektualne sposobnosti, pogotovo ako i voditelj sam nije na nivou na kome sebe predstavlja Voditelj je posrednik a ne nosilac glavne uloge, on je nenametljiv usmerivač komunikacije koji, samim tim, dominira situacijom, a ne glumac koji je u stalnoj panici da mu neko ne preotme glavnu ulogu, te stalno zato sebe stavlja u prvi plan. REČ I SLIKA Koliko slušaoci radija ne vole voditelje koji previše govore, toliko i gledaoce televizije iritiraju voditelji koji su svoju ulogu „uspostavljivača” komunikacije podredili isključivo spoljnim efektima. Puna koncentracija usmerena na frizurU, nabor na rukavu, pbložaj ruku i nogu, posle prve fasciniranosti izaziva kod gledalaca otpor, nervozu, čak i netrpeljivost. Efekt efekta radi prošao je kao modni trend na radiju i televiziji, i zaostali primerci samo iritiraju javnost. Još pogotovo kada se radi o saopštavanju interesantnih i opšte relevantnih informacija. Kada spoljna manifestacija, takoz.vani „imidž”, nadređuje suštinu, sadržaj, voditelj nije na nivou svoje uloge. Koketerija, isprazno osmehivanje, napamet naučen tekst bez razumevanja i bez odnosa prema smislu i značenju, svode voditelja na nivo manekena, pukog interpretatora koji se ne dotiče auditorija. Danas, kada je video vec osvojio tržište, kada su slušaoci i gledaoci u prilici da slušaju svetske radio-stanice i gledaju emisije svetskih televizija koje obiluju spretnim, školovanim, efektnim i komunikativnim voditeljima u funkciji auditorija, više ne prolazi oveštala praksa sa spikerima-voditeljima manekenskog tipa, U uslovima naše radio-televizije stvari se sporo menjaju, рге svega zbog činjenice da se malo razmišlja o stvarnim potrebama publike. Jednom oformljeno mišljenje o nivou našeg auditorija postoji godinama, a već dugo taj isti auditorij dosta precizno zna i šta hoće i šta neće, bez obzira što,

116