RTV Teorija i praksa

Društveno značajnije jeste utvrđivanje da li „tvrda” pornografija podstiče ili čak prouzrokuje kriminalno ponašanje, posebno u oblasti nasilnih seksualnih delikata. Tome je posvečena značajna količina istraživanja, uključujuči i uporedna, a osnovni nalaz jeste da na to presudno utiče kultura u kojoj se takva literatura pojavljuje. Dok u Danskoj legalizacija pornografije nije dovela do povečanja tog kriminaliteta, a on je nizak i u Japanu, gde pornografija ima veliku tradiciju i danas je vrlo rasprostranjena u agresivnim oblicima, dotle se u SAD utvrđuje određena, mada vrlo ograničena veza. Izgleda da pozitivan uticaj na pojavu seksualno nasilničkog ponašanja ima rano i intenzivno konzumiranje „tvrdog” pornografskog materijala, ako se to pojavljuje s drugim uslovima (uključujući nedovoljno seksualno vaspitanje u kuči), Inače, ili se ne pojavljuje veza između konzumiranja tih materijala i kriminalnog ponašanja ili je ona čak blago negativna (kriminalci je čak manje konzumiraju (Court, 1984: Kupperstein i Wilson, 1970; Malmutih i Biilings, 1986). Istražuju se i uticaji izloženi masovnom komuniciranju s obzirom na agresivno i devijantno ponašanje uopšte. Kritički pregled istraživačke literature o odnosu pračenja programa sa nasilničkim sadržajima i samog takvog ponašanja govore da postoji blaga pozitivna korelaciona veza koja se može uzročno protumačiti u odnosu na manje od 9% ukupnog agresivnog i devijantnog ponašanja. Smatra se da se to najbolje može objasniti Bandurinom psihološkom teorijom o socijalnom učenju kao procesu u kojem deluju mnogi endogeni i egzogeni činioci. Među endogenima je u ovom slučaju od značaja instinkt agresije, a od egzogenih pračenje („izloženost” u biheviorističkom rečniku) takvog sadržaja emitovanog posredstvom televizije i filma što može voditi retenciji, kognitivnoj organizaciji, isprobavanju u mašti i najzad, faktičkom ponavljanju (Tan, 1986). Pored istraživanja društveno nepoželjnih efekata masovnog komuniciranja, nastoji se utvrditi i kakvi bi programi mogli imati društveno poželjne efekte u smislu promene ponašanja gledalaca. Amerikanci tu ne idu na zamišljanje obrazovnih emisija, na propovedanje željenih stavova, več na ispunjavanje u osnovi zabavnih programa sadržajima koji mogu imati poučan karakter.

95