RTV Teorija i praksa

Siniša Stankov

NEUBEDLJIVA MELODRAMATIČNOST

Čovek u srebrnoj jakni; scenario Nebojša Pajkić, Vida Crnčević i Petar Jakonić; režija Petar Jakonić; proizvodnja Televizija Novi Sad, 1987.

Pretpostavka da se konstituisanjem žanrova u određene celine stvara i osoben koncept stvaralačkih elemenata koji siuže kao argumenti u uspostavljanju stvaralačkog procesa više puta je do sada proverena. I to kroz više različitih planova i uglova posmatranja: teorijski, estetički i kritički. Neophodnost takve pretpostavke posebno se može sagledati kad su u pitanju tzv. masmedijski okviri. Jedan od tih okvira je svakako teievizija. Tako proizilazi, globalno uzev da „као i svaka druga industrija, televizija ima svoj sopstveni rečnik” 1 . Tu najpre mislim na igrani dramski program, te dokumentarni, odnosno televizijski film. O bioskopskom filmu koji se emituje na televiziji moglo bi se izreči dosta oprečnosti, ali se time u ovoj prilici neču baviti. Reč je, dakle, o žanrovskoj osobenosti televizijskog fiima, odnosno kratkog teievizijskog serijala. Kao primer sam uzeo Čoveka u srebrnoj jakni u režiji Petra Jakonića, koji jasno pokazuje u kolikoj se meri neubedljivost ponuđenih argumenata može loše odraziti na čitav tako zamišljen projekt. Sačinjen kao mini-serijal od tri epizode, Čovek u srebrnoj jakni (za koji su scenario napisali Nebojša

1 Malkolm Halk, Pisanje za televiziju, Univerzitet umetnosti, Beograd, 1978, str. 8.

114