RTV Teorija i praksa

neophodna spona između dece i TV programa koju čine odrasli. Kao i za sve ostale sadržaje preko kojih se realizuju vaspitno-obrazovni zadaci, vaspitač treba svoj rad da organizuje tako da odgovara nivou i mogučnostima njegove vaspitne grupe. To podrazumeva njegovu ozbiljnu pripremu koja se sastoji u sledećem: a) Poznavanje sadržaja TV emisija za decu Upitnikom o giedanosti TV programa dobili smo podatak da najveći broj vaspitača bira emisije prema informaciji iz dnevne štampe i pračenjem serija koje se daju u određeno vreme. Veoma mali broj poseduje godišnji televizijski program. To svakako nisu dovoljne informacije o sadržaju da bi se on prirodno uprogramirao u ostale sadržaje vaspitnog rada. Neophodno je da televizija da kratak pregled sadržaja svih emisija pre emitovanja celokupne serije, ili, ako to nije moguće, za svaki mesec ili nedeljno. To bi mogle da budu informativne emisije za vaspitno-obrazovne radnike, ali i roditelje, tipa „7 TV dana”, gde bi se dobila potpuna informacija koja daje mogućnost pripreme odraslih za gledanje TV programa sa decom. Ova informacija bi dobrodošla i u dnevnoj štampi, ali bi obavezno trebalo da se nađe u štampi za vaspitno-obrazovne radnike („Beogradsko školstvo”, „Prosvetni pregled” i dr.) Najpogodnija varijanta je da se snimi TV emisija, proveri odgovara li uzrastu vaspitne grupe i izvrše sve potrebne pripreme za njeno gledanje sa decom. Tu postoji mogučnost da se neki delovi emisije ponove, da se slika zaustavi, što nije moguće u direktnom pračenju. Na žalost, još uvek je mali broj onih koji poseduju video. b) Povezivanje vaspitno-obrazovnih sadržaja sa sadržajima TV programa Gledanje TV emisija treba da bude sastavni deo sadržaja vaspitno-obrazovnog rada. TV emisija može da bude uvod u sadržaj neke teme ili prilika da se dobiju odgovori na mnoga pitanja i dileme, ali bi uvek trebalo da bude podsticaj dece na aktivnost.

131