RTV Teorija i praksa

Miroljub Radojković

KRAJ KOMUNIKACIONOG SUVERENITETA DRŽAVE I UNESKO

Već su ratovi u eteru, vođeni pedesetih godina, pokazali da јс nacionalni suverenitet u oblasti komunikacija osuđen na odumiranje. Dalji razvoj satelita u potpunosii će ga uništiti. (Hans Magnus Encensberger, Nemačka, Nemačka između ostalog, 1980). Za moto ovog razmišljanja uzeli smo reči poznatog nemačkog pesnika i esejiste, On nije jedini, ali je možda najdirektniji u iskazivanju očekivanja društvene promene koju če sa sobom doneti neprekidna ekspanzija komunikacionih tehnologija. Jedna od ključnih, makrosocioloških promena koju valja očekivati može da bude gubitak komunikacionog suvereniteta država. Drugim rečima, obilje novih komunikacionih sredstava - od DBS komunikacionih satelita, video-rikordera, do dvosmernih, višenamenskih kablovskih mreža izuzeće iz ruku države glavne poluge kontrole, a delom i odgovornost za kretanje i korišćenje javnih i masovnih informacija. Prava na izbor, selekciju i upotrebu informacija preneče se od državnih instanci u ruke građana. Time se otvara i velika dilema naredne decenije. Jedni smatraju da če se konačno uspostaviti infrastruktura za potpuno kretanje informacija po principu „slobodnog protoka” - po kome pojedinac, svim sredstvima i bez obzira na granice, sam prima i odašilje informacije u svim pravcima. Drugi, među koje se übraja i ovaj autor, skloni su da razmotre potrebu da i međunarodne organizacije, a među njima prvo Unesko, ojačaju neke svoje aktivnosti baš na području komunikacija. Opisivanje tih aktivnosti postaje tako moguća sadržina rada koji se može planirati u Trečem srednjoročnom programu rada Uneska koji treba da otpočne 1990. godine. Promene koje se očekuju ne moraju da ugroze egzistenciju Uneska.

139