RTV Teorija i praksa

Komunikaciona tehnologija koja postoji, i koja se dalje usavršava i širi, nužno je univerzalna. lako se u ovom razmišljanju prvenstveno zadržavamo na evropskom nivou, ranije ili kasnije ona će se pojaviti i u svim ostalim, manje razvijenim regionima sveta. Sve je veći broj država koje pripremaju početak direktne radio-televizijske difu-zije posredstvom satelita. Njihovi signali će premrežiti sve enklave na jednom malom prostoru kao što je Evropa. Građani svih zemalja poseduju sve više mašina sposobnih da snimaju i reprodukuju video-kasete i diskove. Uz slobodno i sve masovnije kretanje ргеко državnih granica, oni sa sobom odnose i unose mnoštvo produkata masovne, video-kulture različitog nacionalnog porekla. Broj ličnih i kučnih računara takođe je u rapidnom porastu. Generacija koja se na njima sada igra, uskoro će tražiti da ih pametnije iskoristi priključujući se na domače i inostrane banke podataka. Prema tome, postepeno ali sigurno, jačaju bilateralni i multilateralni putevi kretanja informacija i kulturnih sadržaja. Informativni i međukulturni uticaji istovremeno postaju sve više vandržavni i višedržavni. Vandržavni, u smislu da se događaju bez formalne saglasnosti zemalja putem samostalnog delovanja njihovih građana, a višedržavni u smislu ekspanzije u prostoru i formama koje se ne pokiapaju sa geopolitičkim granicama. Sve to, naravno, neče uništiti suverenitet država u celosti. One če ostati suverene u spoljnoj politici, u vojnim poslovima i delom u ekonomskim. Ali ona komponenta suvereniteta koja podrazumeva apsolutni nadzor nad kretanjem informacija i kulturnih dobara prva če propasti. Zbog svega toga, smatramo da istovremeno treba da jačaju i postoječi institucionalni oblici, okviri saradnje i razmene u domenu informacija i kulture. Unesko svakako predstavlja jedan od najuspešnijih nadnacionalnih okvira za saradnju i razmenu na području komunikacija i kulture, te opisana promena može da pojača tu njegovu ulogu. Direktna satelitska difuzija radio-televizijskih programa odavno je zapažena kao pogubna za komunikacioni suverenitet države. Svetska zajednica je na vreme, još 1972 godine, pokušala da sastavi normu koja bi sadržala osnovne principe ponašanja između

140