RTV Teorija i praksa

Vanda Krajinović

TERMIN I POJAM PLANIRANJE ADRESOVANJA

Kada se na srpskohrvatskom a u beogradskom teievizijskom žargonu govori o na primer „programskoj shemi” onda smo vrlo daleko i sasvim blizu teoriji planiranja adresovanja. Kada zamišljamo neki sinopsis za bilo kakvu televizijsku emisiju onda namerno ili kako se to kaže u komunikacijskom ili komunikološkom jeziku „intencionalno” biramo vrstu adresovanja koja je već planirana bar delimično i od onih koji upravljaju jezikom medijskih oblika ili formi obraćanja. Kada se pitamo šta je bila namera komunikatora i zašto je izabran takav oblik emisije, u to vreme, za tu vrstu auditorija, pod takvim uslovima snimanja ili prenosa ili uklapanja u šire shvaćen „televizijski tok”, dakle čitav niz programa i prekida sklopljenih ne sasvim slučajno na nekakav način, onda mislimo рге svega o adresovanju. Sasvim jednostavno rečeno o ovom pojmu najčešče mogu da misle oni koji se bave praksom televizijske proizvodnje, jer za sada samo oni mogu da pomoću tog iskustva analiziraju sva značenja i namere iza svakog postupka koji su planirali praveči ono što bi se očekivalo da je primarna uloga televizije, da se obrača gledaocima na način koji će ih zainteresovati i ispuniti nečim što bi idealno shvaćeno bilo i dobro došlo za njih i za društvo i budućnost. Cilj moje analize je da privučem pažnju na činjenicu da opšteprihvačeni termini i pojmovi u zemljama koje sada organizuju satelitsku televiziju, kod nas nisu u

144