RTV Teorija i praksa

ilustrativnije navesti upotrebu reči kao što su „grafit” i „mural”? Zašto se ne vratiti na zidne novine koje niko ne može da dohvati na nekom zidu iznad naših glava? Psiho i sociolingvistika su dovoljno do sada objasnile pojave koje nastaju u društvima gde se iz frustracije Ijudi bave ne više umetnošću, več skribomanijom. Da ii je potrebno da naglasim da forma teksta može da ograniči onoga ko ga piše? Da propisan tekst nije ono što pisac želi? Da pravila koja su psiholozi reklame otkrili u svrsi übeđivanja kao persuazije nisu samo deo nasleđenog shvatanja obrazaca adresovanja več su ekspanzija agresivne vizuelne kulture (ili ne-kulture) koju gledaoci mogu da doživljavaju kao bespomoćni objekti? Zanimljivo je da profesor Skanel tvrdi da su i državna i komercijalna televizija u Britaniji iste što se tiče adresovanja. - „Možda je u jednom slučaju motiv javno dobro a u drugom profit, ali u oba slučaja komunikacijski problem je isti. Da su ova dva motiva različita u ovom trenutku imali bismo potpuno različite televizije, međutim kada se gledaju razni kanali u Britaniji program je vrlo sličan. Integrisane nacionalne strukture televizije u tzv. razvijenim zemijama uglavnom imaju slične programe јег im je ista socijalna komunikacijska funkcija”. Principi radio-difuzije mogu da pružaju otpor upotrebama koje vode samo u jednom pravcu, tj. prikazivanju uvek istih aktera na sličan način, ali na žalost čak i kada se principi poštuju i kada su proučeni i opštepoznati, planiranje adresovanja ostaje domen zvaničnih kontrolora. Profesor Skanel je tu bio vrlo pesimističan. Meni se međutim čini da bi uloga kritičara medija bila рге svega da uočavaju da je potrebno da pišu o onome što interesuje gledaoce i iz njihove perspektive, a ne o onome što njih same interesuje ili zabavlja. Zatim, da neposredni kontakti gledalaca prestanu da budu samo problem za istraživače instituta (bilo kog sa administrativnim metodologijama), več da postanu cilj TV komuniciranja. Da prozor za objektivna ocenjivanja planiranja adresovanja ne budu samo novine (koje imaju rubrike za „slušaoce”) več i sam svemočni ekran. Da komunikološka terminologija

150