RTV Teorija i praksa

za kritiku jednog svog prijatelja, Honeger svrstava kritičare po njihovim osobinama - zapravo manama - u šest grupa od kojih je jedino poslednja puna vrlina... U šestoj grupi sve je najlepše, tamo je savršen kritičar. On ima i tehničkog znanja i Ijubavi za muziku i kao umetnost i kao fakt, dakle i za sam zvučni materijal. On sve oseća: i lepotu melodijske linije i vitalnost ritma i čari modulacije i jasnoću i ravnotežu arhitektonskog skeleta, a zatim pun je objektivnosti; nikom ne daje prednost i nikog ne mrzi. I tako ovaj idealni kritičar ima sve moguče vrline. Ali ima jednu jeđinu manu, ali presudnu; nema ga, ne postoji.” 48 Idealnog kritičara i idealnu kritiku zaista je skoro nemoguče nači, јег na žalost superkritika ne postoji, kao što ne postoji ni superviđenje koje bi, spajajući perspektive, naposletku omogučilo da se svih šest strana kocke istovremeno vide. Isti „pakosni” zakon važi i za prirodno i za estetičko opažanje. Ono pomoču čega nešto otkrivamo u isti mah nam nešto drugo skriva. Slično na jednom mestu konstatuje i sam Bingulac: - „АИ kad su u pitanju takve i tako rafinovane složenosti i kompleksnosti, lako može upasti u grešku ili dvosmislenost onaj ko pokuša da jednim sagledom obuhvati sve suštinske osobine njegovog stvaralaštva i onaj ko zaželi da izvođenjem njegove muzike ostvari sve njegove poruke.” 49 Tako, jedno od opštih mesta u autorovim napisima glasi : - ~Da bi se osetila u punoj meri originalnost i veličina (ovoga puta - prim. T.P.) Simanovskovog genija, potrebna bi bila iscrpnija analiza pomenutih dela ... no što dopuštaju ograničene srazmere ovog ogleda” 50 , ili „Ova su pitanja toliko široka i složena, da bi zahtevala za tretiranje podužu studiju - a ko zna da li bi i ona bila konačna.” 51 U ovom trenutku možemo samo da izrazimo žaljenje što je jedna takva produbljenija studija, biografija ili monografija o muzičarima i muzičkim pojavama izostala

48 Petar Bingulac, „Ogledalo vrijednosti”, op. cit. 49 Petar Bingulac, „Karol Šimanovski”, op. cit, str. 129. 60 Ibidem, str. 131. 51 Petar Bingulac, „Bela Bartok”, „Savremeni akordi”, 1954 br 11-12, str. 134.

85