RTV Teorija i praksa

očekivati da će dovesti do potpuno jasnih ili defmitivnih zaključaka. U ovoj fazi njegova je težnja pre da utvrdi moguće uzroke nego da stvori set činjenica koje bi demonstrirale kako nastaju različiti efekti na bazi izbora određenih finansijskih aranžmana. Radio-televizijski sistemi su uvek jedinstveni po svojoj istoriji, ekonomiji i kulturnom okruženju. Sasvim lako to se može videti u bukvalno svim zemljama koje je naš rad obuhvatio. U Velikoj Britaniji postoji dugotrajna rajtijanska tradicija (prvi direktor Reith, prim. M.R.) ; u Francuskoj tradicija državne kontrole; u Italiji dominacija največih partija koje je potom prevladala inicijativa privatnih preduzetnika; u SR Nemačkoj je posleratna rekonstrukcija televizije išla federativnom linijom praćena proporcionalnim prmcipom sastavljanja glavnih upravnih tela; u Švedskoj se ukorenio dugovremeni etos socijaldemokratije; u Holandiji postoji poseban način utemeljenja a u SAD se ne osporava duh biznisa. Štaviše, stepen do koga bilo koji televizijski sistem može da obezbedi izbor i kvalitet programa, do koga može da sačuva i razvije domaču publiku i da se takmiči na svetskom tržištu komunikacija, mora da bude u skladu sa veličinom zemlje, njenom populacijom, bogatstvom, geografskim poiožajem pa čak i sa jezikom kojim se govori. Na primer, direktna difuzija programa posredstvom satelita (DBS) jeste imanentna pretnja sistemima u javnoj svojini u Evropi, aii je samo teško ostvariva želja u Velikoj Britaniji, a u SAD još nije pokrenuta. Uzimajuči u obzir aspekt veličine zemlje i druge resurse, Švedska i Holandija imaju malu populaciju (prva osam, druga četrnaest miliona stanovnika) mada je glavni razlog zatvorenosti tih država taj što se tamo govori švedski i holandski. Francuska (57 miliona), SR Nemačka (61 milion), Italija (57 miliona) i Velika Britanija (56 miliona) imaju mnogo značajniju populaciju - mada i njih, uzete zajedno, prevazilaze SAD (234 miliona stanovnika). Francuski i nemački jezik se govore izvan nacionalnih granica, dok Velika Britanija i SAD koriste svetski jezik. I mada su sve zemlje koje smo ispitivali razvijena, industrijska društva, nacionalni dohodak po stanovniku u najsiromašnijoj (Italija) iznosi svega 35 procenata od

92