RTV Teorija i praksa

največu moguču privlačnost. Prema autorima nacionalnih izveštaja, u SR Nemačkoj „kriteriji tržišta sve više određuju ponašanje proizvođača programa”, i utiču na odluke o programskoj strukturi i sadržaju, dok programska shema RAI u Italiji pokazuje velik porast zabavnih programa između 1980. i 1983. godine. U Holandiji RTV sistem je postao više „komercijalan” po duhu, ako ne u strukturi i načinu finansiranja, sa „više zabavnih emisija i filmova... u skladu sa pravilima šou biznisa, ... ima više kvizova, lakih govornih emisija i igara”. U Britaniji „ВВС stvara strategiju što agresivnijeg programiranja, a aktuelnosti i umetnički programi su smanjeni u korist zabavnih emisija i celodnevnog TV programa”. Francuska televizija pomerila se „bliže ka prihvatanju ali ne i potpunom imitiranju proverenih recepata za uspeh koje su razvile američke i evropske komercijaine RTV mreže.” Istraživač kompanije CBS Poltrak ne bi bio iznenađen. 2 Kao što je nedavno u ~EBU Review” predvideo, „konkurencija /za gledaoce/ če biti veča u Evropi nego što je ikada bila u SAD”. „Oslobođeni svih ograničenja” - nastavlja on - „najuspešniji takmičari na video-tržištu biče oni koji daju publici ono što ona želi”, dok će „programske usluge manje usmerene na maksimalizaciju obima publike biti ranjivije u novoj eri konkurencije”. On na prihvatljiv način analizira kristalizaciju političkih dilema koje če otežati odluku o finansiranju televizije; da li bi i javnim korporacijama trebalo dozvoliti da prihvate reklamu, pod pretpostavkom da će im to omogućiti da se uspešnije i delotvornije takmiče sa sve mnogobrojnijim rivalima za maksimalno brojnu publiku? Ili, da li bi trebalo sugerisati da javne RTV ustanove preuzmu ispunjavanja funkcija drugačijih od onih na koje se oslanjaju komercijalni takmaci, a da i dalje zavise od nekomercijalnih izvora prihoda koji su sa tim kompatibilni?

2 Poltrak David, ~What Happens When Competition Comes - the American Ехрепепсе”, „ЕЕШ Review”, br. 36, 1985.

95