RTV Teorija i praksa

sistem u SAD, ako ne prolazi kroz revoluciju, onda је ~u fazi značajne evolucije”. Proces preispitivanja temelja uzdrmao je holandsko poverenje u pluralistički „konfesionalni RTV sistem”; veiiki broj neregulisanih privatnih TV stanica transformisao je italijanski RTV sistem. Osnovni nosioci ovih promena su poznati: - nadolazak novih komunikacionih tehnologija, - umnožavanje TV kanala i sa tim povezana mogučnost fragmentacije publike, - intenzivna konkurencija za publiku i prihode, i deo rivalstva koji potiče otuda što novopridošli konkurenti ne robuju osnovnim pravilima i standardima televizije kao javne službe, - perspektiva internacionalizacije publike sa istovremenim emitovanjem programa za više nego jedan nacionalni sistem, - erozija ranije neugrožavanih RTV organizacija koje prenose RTV signale u zemlji, mada je vrlo verovatno da će one ostati značajni stvaraoci domačih programa i izvori zadovoljstava kod publike. Drugo, do sada, političari koji su odgovorni za radio-televizijsku politiku i način finansiranja nisu sistematski i dugoročno shvatili domašaj zapaženih promena. Prema rečima autora iz nekoliko nacionalnih izveštaja, oni su u Italiji dozvolili da RTV sistem dospe u „stanje bezakonja”, bez „jasne politike odlučivanja”, dok su u Francuskoj usvojeni kontradiktorni stavovi za domen javne i domen privatne televizije. U Švedskoj je „podizanje visine pretplate ocenjeno kao politički rizično od strane večine u Pariamentu, uprkos činjenici da je ona, u realnom iznosu, opala za oko 30% ... od 1973. do 1983. godine”. Javni RTV poslenici u Holandiji moraju da se pozabave tendencijom ~da se stremi visokim kulturnim ciljevima koji neče biti na odgovarajući način finansirani”. Treče, postoje dokazi o snažnom proboju, kroz večinu sistema, zahteva za što oštrijom konkurencijom za masovnom publikom (Sto se javlja i među javnim RTV mrežama) i za stvaranjem programa koji će imati

94