RTV Teorija i praksa

SPECIJALIZACIJAILI UNIVERZALNOST Pre nešto više od trideset godina magnetoskop je prihvaćen pre svega kao sredstvo za prevazilaženje problema vremenskih zona. Od tada, on je postao verovatno najvažnija alatka u televizijskoj produkciji, pokrivajući sve funkcije od snimanja preko postprodukcije do emitovanja, kao i sve oblasti televizijskog programa od dnevnih vesti do najsloženijih produkcija. Međutim, sve te različite oblasti primene imaju i sopstvene zahteve. Uopšteno govoreći ovi zahtevi bi se mogli svrstati u sledeće kategorije: a) performanse, b) mogućnosti postprodukcije, c) ergonomija, d) posebne operativne mogućnosti. Očigledno je da optimizacija datog magnetoskopskog formata za datu primenu znači davati različit značaj svakoj od ovih kategorija, kao i pronalaziti odgovarajuće kompromise. Ovakav pristup neminovno vodi ka razvoju različitih, međusobno nekompatibilnih formata koji se istovremeno nude tržištu. Za to vreme radio-difuzni stručnjaci ne prestaju da žale za izgubljenim rajem jednog jedinstvenog svetskog magnetoskopskog formata. Prednosti jedinstvenog formata su više no očigledne: jednostavnost i fleksibilnost proizvodnih kapaciteta, jednostavna međunarodna razmena programa i, što je možda i najvažnije, bitno smanjenje investi Jonih i tekućih troškova. Na žalost, specifičnost različitih segmenata televizijskog programa, stalne promene u kreativnom pristupu stvaranja tih programa, kao i beskrajne mogućnosti različitih kompromisa onemogućuju, bar u doglednoj budućnosti, da raspolažemo jednim univerzalnim formatom pogodnim za sve namene. Jedino čemu se možemo nadati je opredeljivanje za najmanji mogući broj formata koji bi se istovremeno koristili u jednoj organizaciji. Prema tome, ovo bi bila naša „pozornica”: još uvek se nalazimo u kompozitnom okruženju, međutim, analogne komponente su već među nama, a delimično se to može reći

99