RTV Teorija i praksa

Međutim, da li je zaista potrebno promeniti odjednom ceo radio-difuzni sistem? Ja mislim da nije, jer već danas uživamo u određenim koristima iz promena izvedenih samo na strani proizvodne tehnologije. Već sada koristimo delimična poboljšanja koja nam je donelo uvođenje komponentnih formata magnetoskopskog snimanja sa trakom od 1/2 inča. Komponenti produkcioni i postprodukcioni sistem može pružiti sliku poboljšanog kvaliteta, omogućiti jednostavniji i kreativniji rad na specijalnim efektima, otvoriti mogućnost montaže sliku po sliku, obezbediti visokokvalitetne nizvodne efekte i, kako je to rekao Greem Dejvis: „...(komponentni) studio ne zna za standarde, njegov izlaz može biti PAL, SECAM, MAC, ili digitalne komponente...”. Do sada sam govorio samo o odnosu komponentnog prema kompozitnom pristupu, bez obzira da li se radi o analognim ih digitalnim signahma. Čini mi se da nema potrebe detaljnije obrazlagati sve prednosti koje sobom nosi digitalni pristup. One su veoma dobro poznate i verovatno nema stručnjaka koji bi još uvek sumnjao da je neminovno da celokupna televizijska tehnologija u doglednoj budućnosti bude digitalna. Kombinacija prednosti koje nudi digitalni oblik i prednosti komponenti svakako će dovesti u budućnosti do kompletno digitalnih studija. Međutim, i ovde moramo biti svesni da postoje dva ozbiljna pitanja: 1. Ukoliko su digitalne komponente naša budućnost, da h uvođenje analognih komponenti predstavlja pogodnu prelaznu fazu? 2. Prelaz na digitalne komponente će svakako zahtevati određeno vreme i veoma velika finansijska sredstva. Postavlja se stoga pitanje koliko dugo posle obavljenog prelaza taj sistem ima izgleda da „živi”? Neće li se dogoditi da se poslednja faza prelaska na digitalne komponente u sistemu 625 (ili 525) hnija vremenski poklopi (u istoj radio-difuznoj organizaciji) sa prvom fazom prelaska na televiziju visoke definicije?

98