RTV Teorija i praksa

Najveći deo naših TV ostvarenja nema precizno definisan „socijalni dlj” i usmerenje. Shodno tome u fazi rada na pripremi programa nije moguće koristiti „instrumentarij” primeren pojedinim uže određenim skupinama gledališta, u stvari primeniti odgovarajuću medijsku strategiju (od forme prezentadje, ргеко izbora teme, načina njene obrade, tipa vizuelizadje, trajanja i vremena emitovanja i sl.). Jasno je da se u tim uslovima ne može istraživati „uspeh” nekog TV ostvarenja, njegov prodor u ciljnu grupu. Kao da je nadvladalo interesovanje za to koliko nas Ijudi gleda/sluša, a ne ko nas i ko bi nas mogao gledati/slušati. Na trenutak ćemo se vratiti odzivu i relativnoj zastupljenosti. Dosledno razvijanje komplementarnosti ova dva nivoa analize (uz primenu odgovarajućih statističkih mera značajnosti) omogućilo bi postavljanje principapenetracije (radni naziv), pomoću kojeg bismo mogli određivati komunikadoni prodor datog sadržaja u pojedine kategorija auditorija. Ukoliko bi došlo do uvođenja „socijalnog dija” emisije, za koji se nedvosmisleno zalažemo, princip pentracije bi omogućilo ocenjivanje „uspeha” datog ostvarenja. Ovde ćemo samo navesti četiri moguće situacije: 1. Niska relativna zastupljenost/nizak odziv / - / — / 2. Niska relativna zastupljenost/visok odziv / - /+/ 3. Visoka relativna zastupljenost/nizak odziv/ +/ / 4. Visoka relativna zastupljenost/visok odziv /+ /+/

122