RTV Teorija i praksa

stručnjake) sada zauzimaju svoja mesta u očiglednim kategorijama рге svega po odnosu na viđenje i organizovanje sopstvenih života prema gledanju televizije. Taj aspekt gledalačkog mišljenja je za moje shvatanje upotrebe televizije i daleko najvažniji. A televizija je na primer za Britance najvažnija nacionalna organizacija za kulturu. Sa tim činjenicama u vidu analitičari medija u Britaniji posmatraju sada i upotrebu fdmova raznih vrsta i žanrova domaćih, uključujući i programiranje starih filmova na TV. Kako je to Endrju Higson napisao u izdanju britanskog filmskog „postoje dve prepoznate vrste utvrđenih briga (proizvođača filma), specifične tekstualne strategije, sredstva i načini adresovanja i forma ,nacije’ onako kako se konstruiše kao ,prirodna’, određenim naracijama mitskih oblika.” Sve su to aspekti koji su u ovom trenutku najblaže rečeno dovedeni u čudan položaj i odnose pri planiranju evropske satelitske televizije a gledaoci se nalaze u središtu tih dilema koje istraživači mogu da klasifikuju i po receptu našeg komunikologa Slavka Splihala. On piše u članku „Javno mnenje i komunikacijska nauka” 6 „ključna pitanja na koja istraživači moraju da odgovore su: za koga rade istraživanje, do koje mere i kako je ta tema (objekt) istraživanja ograničena i skrojena prema posebnim interesima onih koji su istraživanje poručili i, najzad, granice same nauke.” Meni je prilično jasno da smo tek na početku nabrajanja svih elemenata koji komplikuju ozbiljnije istraživanje. U nedostatku boljih određenja poslužila sam se nizom štampanih komentara savremenika koji se pitaju o sopstvenim gledalačkim reakcijama na proces promena kroz koji televizijski kanali već prolaze (tačnije četiri u Britaniji i sedam u Francuskoj). Kako je četvrti britanski kanal za pet godina postojanja ispunio jedan opšte artikulisani zahtev establišmenta da izađe u susret „akutnim kulturnim potrebama” nezadovoljnih segmenata društva (misli se na tzv. etničke

S A. Higson, „Adđressing the nation”, u: Nalional fictions, BFI, London 1984, ed. Geoff Hurđ.

6 S. Splihal, „ ’Public opinion’ and the controversies in communication science”, „Media, Culture & Society”, tom 9, br 2, 1987.

125