RTV Teorija i praksa

domaćice, studenti itd.) (30%), zanatlije (1%), i slobodne profesije (0,3%)”. 15 Istraživanje je obnhvatilo i soeijalnu strukturu TV gledalaca po ekonomski razlidto razvijenim regionima Srbije i izvedenim postupkom uopštavanja pokazalo se da sa višim ekonomskim i kulturnim nivoom regiona brže raste proporcionalna zastupljenost TV gledalaca iz radničkih i seljačkih porodica, a srazmemo opada učešeće službeničkih porodica. 16 U pogledu obrazovne strukture treba ustanoviti koji obrazovni slojevi čine najveći deo televizijskog auditorija. U tom pogledu M. Ranković piše: - „Televizija je postala najpre željeni idol, pa übrzo zatim - tiranin koji guta sve slobodno vreme gledaoca. Dominacija mediokritetstva u većini televizijskih emisija i ogromno vreme koje treba utrošiti na gledanje niza emisija da bi se među njima otkrio poneki biser - nameće potrebu za strogom selekcijom koja se obavlja u fazi trežnjenja od pomenute opsednutosti. Ovu tiraniju televizije najpre odbacuju intelektualci koji vrše selekdju onoga što će gledati, pa nekih dana svoje gledanje televizije svedu na televizijske vesti, simultani prenos nekog izuzetnog događaja i poneku televizijsku dramu. Tako kod većeg dela kultivisanije publike, u fazi dominacije mediokritetstva u programu televizije, njen uticaj opet naglo pada ispod nivoa štampe i knjige. S druge strane, manje kultivisani deo pubhke uglavnom gleda sve, tako da televizija na njih najviše utiče upravo u fazi svoga mediokritetstva.” 17 Ovo shvatanje, mada potpuno nezavisno od njega, potvrđuju i statistički obrađeni podaci pomenutog empirijskog istraživanja. 8 Filmska publika je, pored televizijske, najmasovnija, tako da su u masovnosti i sodjalnoj

15 Mr Branislav Kostić, Sociološki aspekti televizijskog medijuma, „Tehnička knjiga”, Zagreb, 1972, str. 43.

16 Upor.: Isto, str. 44.

17 Dr Milan Ranković, cit. đelo, str. 201.

18 „Posmatrajući televizijski auditorij SR Srbije konstatuju se ove veiičine polarnih nivoa obrazovanja: neobrazovani i nedovoljno obrazovani đeo auđitorija ćini 64%0 ili dve trećine celokupnog gradskog televizijskog auditorija (sva lica od o—B razređa osnovne škole), a visokoobrazovani deo auditorija čini samo 7% celog audilorija, ili,, nebrazovani deo je devet puta brojniji ođ visokoobrazovanog dela televizijskog auditorija” (Мг. Branislav Kostić, cit. delo, str. 50).

147