RTV Teorija i praksa

sveobuhvatnih vrednosnih oznaka. Oni, štaviše, sa svešću da su njihove možda neopravdane nelagodnosti uslovljene generacijskim razlikama, ističu njene podsticaje na interesovanje, saznajnu orijentaciju i širenje misaonog vidokruga dece. Kao činilac u dinamici grupnog i individualnog ponašanja i mnenja, predmet razgovora, ali i povod prepirkama, televizija prožima porodični život i svakidašnjicu. No, nekada se u raspravama o načinu gledanja, izboru Ш sadržaju programa samo posredno aktuelizuju potencijalni nesporazumi i već postojeće nesuglasice. Tako se odnos prema televiziji oblikuje i u kontekstu porodičnih odnosa i ponašanja. Roditelji priznaju da, delom nehotice, delom svesno, koriste mali ekran kako bi sebi povremeno obczbedili više vremena Ш organizovali življenje u domu. I onda se, gotovo s grižom savesti, neprestano pitaju do koje mere, na koji način i u kakvim slučajevima treba da nadziru decu i mtervemšu između njih i televizije. Oni se invervencije sasvim ne odriču, s namerom da otklone uslove dejstava koja nepovoljno ocenjuju pasivizaciju, zapostavljanje drugih poželjnih aktivnosti, vezivanja za ispraznu zabavu. Oni žele da predstave o društvu i Ijudskim vrednostima deca izgrađuju na osnovu šireg društvenog iskustva i kritičkim ovladavanjem programskim sadržajima. Obrazloženja nisu Ušena ni pohtičke dimenzije. Kontrola je utoliko oštrija što su deca mlađa, aU se, kada ova odrastu, uglavnom ispostavlja da je neodrživa, pa i nepotrebna. Opovrgavajući Ш bar üblažavajući snagu stereotipova o percepciji seksa i nasilja na malom ekranu, roditelji naginju zaključku da za mnoge svoje bojazni i ne mogu naći racionalnu argumentaciju . Televizija njihovoj deci ne znači isto što je bila njima, procenjuju britanski roditelji. Njihovi izveštaji, esejistički intonirani, nisu uređena empirijska građa sa spreciflkovanim istraživačkim ciljevima, No, ne svodeći se ni na literarno štivo oni poseduju autohtonu istraživačku vrednost, komunikacijski relevantnu i izvan ravni neposrednih i ličnih doživljaja. Možda je ipak Uterarnost, kao dug obrazovanju i profesiji, naglašenija nego što dozvoljava objektivni prikaz slučaja, pa su i iskazi povremeno opterećeni pretencioznim konstrukcijama. Time se istraživački rezultat više ograničava

158